Reč po reč

 

“Biće Crna Gora nezavisna država. Do tada će koristiti dvostruki kolosijek, pregovarajući direktno o mnogim stvarima koje se tiču integracija u Evropu sa Briselom, a kada ostvari nezavisnost, dvostruki kolosijek se pretvara u samostalni, a ta transformacija, birokratski i činovnički gledano, računajući sve i sa sporošću briselske administracije i sa otporima deklarisanih velikosrpskih centara i srušenih anticrnogorskih ambicija istih, trajaće samo nekoliko nedjelja. U Crnoj Gori mnogi govore s razlogom: pa i da se vrati Crna Gora na početak, to je siguran znak da će ući u Evropu, jer ‘ako se ne vrati na početak’, ako ostane sa ovakvom Srbijom u zajednici, Evropu može gledati na razglednicama.” (Miodrag Vuković, poslanik u Skupštini Crne Gore, “Danas”, 10. 8. 2005)

 

“Naš prioritetni plan je dogovor sa Srbijom o transformaciji postojećeg aranžmana u savez nezavisnih međunarodno priznatih država. To vrijeme već teče i trajaće do pred kraj ove godine. Ukoliko pregovori budu neuspješni, na proljeće 2006. godine raspisaćemo referendum o državno-pravnom statusu Crne Gore po evropskim i demokratskim pravilima.

Korišćenje tog demokratskog prava nikako ne može biti tumačeno kao dalja fragmentacija niti nešto što može ugroziti stabilnost. Naprotiv. To će učvrstiti stabilnost koja je prioritetno u interesu evropske politike na Zapadnom Balkanu. Ostvarenje prava na referendum Crne Gore i njena nezavisnost nipošto neće ugroziti ostvarivanje evropskih interesa država članica.

U skladu s tim očekujemo da Savjet za opšte poslove Evropske unije definiše jasan pregovarački mandat za početak pregovora o asocijaciji i stabilizaciji, koji će predvidjeti mogućnost da se tehnički razdvoje dva sporazuma, ukoliko se Crna Gora na referendumu odluči za nezavisnost. Vjerujem da bi jedno dogovorno i skoro rješenje o budućnosti Kosova i demokratsko rješenje odnosa budućnosti Srbije i Crne Gore učvrstilo stabilnost regiona i omogućilo bržu evropsku i evroatlantsku perspektivu. Rješavanje državnog statusa Crne Gore nipošto neće dovesti u pitanje našu punu posvećenost pregovorima o stabilizaciji i asocijaciji kao prioritetu naše državne politike.” (Milo Đukanović, predsednik Vlade Crne Gore, “Pobjeda”, 4. 8. 2005)

 

Beograd neće prihvatiti predlog crnogorskog državnog vrha da Srbija i Crna Gora formiraju savez nezavisnih država. Po Ustavnoj povelji, Crna Gora u slučaju osamostaljenja u međunarodnopravnom pogledu počinje od nule. Ako se to učini dogovorom sa Beogradom, onda obe nasleđuju medunarodnopravni kontinuitet državne zajednice. To je razlog zbog kojeg Milo Đukanović pokušava da uvuče Beograd u svoju politiku. Beograd će ocenjivati korektnost referendumskog postupka. Način na koji se referendum obavi odlučujuće će uticati na to da li će ga Srbija priznati ili ne.” (prof. Slobodan Samardžić, savetnik premijera Srbije, “Blic”, 10. 8. 2005)

 

“Referendum u Crnoj Gori trebalo bi da se održi što pre, ne čekajući april sledeće godine, a pregovori sa Evropskom unijom o stabilizaciji i pridruživanju u tom slučaju odložili bi se za koji mesec, kada vidimo rezultat referenduma i kada se situacija raščisti. Treba ogoleti ‘ko ovde hoće državnu zajednicu’, jer Crna Gora želi nezavisnost, a istovremeno nudi ‘savez nezavisnih država’, koji je u većoj meri država nego ‘državna zajednica’. Iz toga sledi da je Crna Gora nosilac ideje državne zajednice.” (Čedomir Antić, član predsedništva G17 plus, “Večernje novosti”, 2. 8. 2005)

 

“Želeli bismo da pregovori sa SCG o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju započnu što je moguće pre i, naravno, tokom aktuelnog predsedavanja Velike Britanije Evropskom unijom, ali nijedan konačan datum do sada nije postavljen. Pre donošenja bilo kakve odluke o početku pregovora, Evropska komisija će vrlo pažljivo da proceni progres koji je, u saradnji sa Haškim tribunalom, napravila Srbija i Crna Gora. A u očima i Evropske komisije i međunarodne zajednice SCG će se dobro kotirati ukoliko bude u potpunosti mogla da ispuni svoje obaveze prema Tribunalu, uključujući i one najvažnije – transfer Mladića i Karadžića u Hag pre 5. oktobra. (…) Ne kažem da je hapšenje Mladića i Karadžića apsolutni uslov, ali je ključni faktor za pregovore, i o tome je li ispunjen ili ne, kao i o drugim pitanjima, razgovaraće evropski ministri, pre nego što bude doneta odluka o početku pregovora sa SCG.”

(Dejvid Gauan, ambasador Velike Britanije u SCG, “Večernje novosti”, 16. 8. 2005)

 

“Ono što je vrlo ohrabrujuće jesu dve stvari: prvo, što naša javnost u SCG, pa i na Kosmetu, izlaz iz sadašnje situacije vidi u Evropi. To je simbol normalnog života, tolerantnih verskih i međuetničkih odnosa. Sve ove teškoće koje će se pojaviti u narednom periodu približavanja EU-u – mislim na sektor poljoprivrede, industrije – izgledaju kao dečija šala u odnosu na blokadu u kojoj se sada nalazimo, a pogotovu sa predrasudama iz nedavne prošlosti. Drugo, imate kompetentne i savesne ljude koji znaju šta znače pregovori o SAA. Za mene je bilo veliko ohrabrenje što su ljudi i u Podgorici i u Beogradu pripremali svoju organizacionu šemu za pregovore, i kada ih uporedite one su identične. Znači, isto mislimo, iste probleme osećamo.” (Pavle Jevremović, dosadašnji šef Misije SCG pri EU-u u Briselu, “Politika”, 28. 7. 2005)

 

“Sukobi sa jednom susednom zemljom mogu biti incident. Ali, sukobi sa gotovo svim susednim zemljama, uz odbijanje dijaloga sa Albancima, govore o konstrukcionoj greški u politici. Nesporazumi sa Makedonijom, Crnom Gorom, Hrvatskom nisu samo vratili retoriku iz devedesetih godina, već su otvorili pitanje odnosa prema politici koja je dovela do ratova. Na šta se nakon svega računa? Na silu, i to u situaciji kad vodeći ljudi u Vojsci govore o tome da je ona na granici egzistencijalne izdržljivosti? Na Rusiju, koja ima suviše posla i kod kuće i koja svojim trajnim državnim interesima nikada nije pretpostavljala nesporne emocije prema srpskom narodu? Puštanje iz boce starih duhova može samo da podstakne haos koji bi teško bilo kontrolisati. Rat, makar samo u glavama, isključuje mogućnost koncentracije na mirnodopske poslove, na razvoj ekonomije, prosvete, kulturnih i političkih institucija.” (Dr Latinka Perović, istoričarka, “Politika”, 14. 8. 2005)

 

“Postoji opšti društveni konsenzus da je za našu zemlju najpreči zadatak i najvažniji cilj – integracija Srbije i Crne Gore u Evropsku uniju. Veoma je važno da pregovori o sporazumu sa Evropskom unijom simbolično započnu 5. oktobra. Na taj način bi celo društvo bilo podstaknuto da snažno podrži proces integrisanja naše zemlje u EU. Sve što nas kao zemlju u ovom trenutku ne vodi ostvarivanju tog cilja treba ostaviti po strani. Sada je vreme da priključimo državnu zajednicu Srbija i Crna Gora Evropi i odlučno ostvarimo ovaj važan i strateški cilj.” (Vojislav Koštunica, predsednik Vlade Republike Srbije, Tanjug, 15. 8. 2005)

 

Objavljeno kao dodatak nedeljnika Vreme br. 764 od 25. avgusta 2005.

home povratak