Reč po reč

Povodom Studije o izvodljivosti

 

“Evropa je danas našoj zemlji poslala dobru vest da smo dobili Studiju o izvodljivosti. (…). Ovo je prvi važan rezultat našeg zajedničkog rada da zemlju valjano uređujemo i vodimo u Evropsku uniju. Mnogo posla je pred nama, to znamo, ali danas dobro znamo i koji su ciljevi Srbije, znamo kojim putem idemo i sigurno znamo da ćemo taj posao zajednički dobro obaviti. U periodu koji je pred nama moramo da uložimo još veći trud i da radimo još više kako bismo podigli privredu, Srbiju pravno uredili i pokazali da smo u svemu ravnopravan deo Evrope. (…) Naša zemlja ponovo postaje pouzdan i važan partner u izgradnji mira, demokratije i održive stabilnosti u regionu. Mi zapravo samo zauzimamo mesto koje nam prirodno pripada u ukupnom razvoju ovog dela Evrope. Spremni smo i sposobni za to da preuzmemo svoj deo odgovornosti i da damo svoj doprinos tome da ceo naš region pođe napred i postane sastavni deo Evropske unije.” (Vojislav Koštunica, predsednik Vlade Republike Srbije, Beta, 25. 4. 2005)

 

„Današnjom potvrdom pozitivne ocjene Studije izvodljivosti od strane Savjeta ministara EU-a, Srbija i Crna Gora su formalno ušle u novu fazu pridruživanja institucijama Evropske unije. Od ovog trenutka, svi mi i u Srbiji i u Crnoj Gori – građani, stranke, institucije, nevladin sektor – moramo učiniti sve što je u našoj moći da nastavak puta ka članstvu u Evropskoj uniji pređemo što je brže moguće. (…) Mi ne tražimo da ka Evropskoj uniji idemo prečicom, jer prečica ka punopravnom članstvu nema. Evropski standardi i kriterijumi moraju biti ispunjeni. Mi samo očekujemo da EU uvaži specifičnosti regiona u kojem Srbija i Crna Gora imaju posebno važnu ulogu i da nam pruži podršku u našem nastojanju da preostale etape na evropskom putu pređemo brže, jer smo u Srbiji i Crnoj Gori spremni da nadoknadimo propušteno.” (Svetozar Marović, predsednik državne zajednice SCG, Beta, 25. 4. 2005)

 

“Ovo im je jedino što mogu da istaknu kao svoj uspeh, mada i sami znaju da tome treba prići potpuno trezveno i bez euforije. Evropa želi Srbiju i Crnu Goru u svojim redovima. Nemoguće je da one ostanu izolovano ostrvo. Ali, EU koristi podanički odnos našeg rukovodstva da nas neprekidno ucenjuje prijemom u svoje redove i tako ostvari i ciljeve koji ne bi bili mnogo bitni za studiju. Za svaki sledeći papir trebaće nam po dve-tri godine. Radujemo se nečemu što nas tek za petnaest godina uvodi u Evropu. (Tomislav Nikolić, zamenik predsednika Srpske radikalne stranke, “Večernje novosti”, 16. 4. 2005)

 “Svi optuženi moraju da budu izručeni Haškom tribunalu bez nepotrebnog odlaganja. Kao što sam rekao, članice Unije – koje na kraju odlučuju o otvaranju pregovora – pomno će pratiti konkretan napredak kada je reč o svim haškim optuženicima.” (Oli Ren, komesar EU-a za proširenje, “Danas”, 19. 4. 2005)

 

Datumi

 


“Šezdeset godina posle završetka rata, mi se još njime bavimo i još u njemu živimo. Koga je danas uopšte briga za četnike, ustaše i partizane? (…) Ovo je potpuno promašena tema. Prava tema su ekonomija, obrazovanje, tehnološki razvoj, priprema za novo komunikacijsko doba koje će promeniti naš život. Pravo pitanje je da li srpska politika realno vidi ekonomsku situaciju u zemlji, imaju li privreda i građani mogućnost da učestvuju u politici, kako da postignemo stabilnost i saradnju na Balkanu, privučemo strane investitore i povežemo se infrastrukturno, izgradimo naftovode, gasovode, dalekovode, magistralne puteve… U regionalnu strukturu spada, na neki način, i državna administracija, koja ne sme biti nestručna i korumpirana, već osposobljena da podstiče saradnju i razvoj, da nam pomogne da što pre uđemo u Evropsku uniju. Imamo osam godina za to. Ako propustimo i ovu šansu, čekaćemo do 2020. godine!” (Boris Tadić, predsednik Republike Srbije, “Politika”, 19. 5. 2005)

 

“Crna Gora će na proljeće 2006. godine biti nezavisna država. Početak procesa priključenja Evropskoj uniji je kroz državnu zajednicu, zbog čega nijesmo zabrinuti. Naprotiv, žao mi je što on nije počeo prije, jer bismo bili bliži priključenju. Nakon sticanja nezavisnosti, Crna Gora će kvalitetnije ispunjavati obaveze i brže dostizati evropski cilj.” (Milo Đukanović, predsednik Vlade Republike Crne Gore, “Pobjeda”, 13. 4. 2005)

 

„Ideja da se dobije skraćena procedura za pregovore o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji može biti pozitivna inicijativa, ali ne treba biti direktno povezana sa terminom referenduma ili mogućim promjenama ustavnog aranžmana. Pripreme za referendum su jedan, a pregovori o pridruživanju EU-u su drugi proces. Ta dva procesa ne smetaju jedan drugom i ne čine perspektivu evropskih integracija nimalo nejasnom ili nepredvidljivom.” (Gordana Đurović, ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom i evropske integracije Republike Crne Gore, Mina, 24. 4. 2005)

 

“Naše priključenje Evropskoj uniji, posle ovog prvog, početnog koraka – pozitivne

Studije izvodljivosti – moglo bi da ide po sledećem ‘voznom redu’: iduće godine trebalo bi da potpišemo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, 2008. godine – mogli bismo da tražimo kandidaturu, 2009 – da sa EU-om počnemo pregovore o članstvu, i da, konačno, 2012. postanemo punopravan član evropske porodice.” (Miroljub Labus, potpredsednik Vlade Republike Srbije, “Večernje novosti”, 15. 4. 2005)

 

 

“Srbija je u oblasti energetike otišla najdalje na putu ka Evropskoj uniji, jer je na tom polju ispunila sve uslove koji se postavljaju pred buduće članice Unije i najviše napredovala u prilagođavanju evropskim standardima.” (Radomir Naumov, ministar rudarstva i energetike u Vladi Republike Srbije, Beta, 15. 4. 2005)

 

“Realno je očekivati da naša zemlja zaključi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom polovinom 2006. godine.” (Milan Parivodić, ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom u Vladi Republike Srbije, Beta, 15. 4. 2005)

 

“Politička stabilnost i politički konsenzus su osnovne pretpostavke puta naše zemlje u Evropsku uniju. (…) U Srbiji ne postoji nijedna ozbiljna politička snaga ili politička stranka koja je protivnik EU-a, ali ima euroskeptika kojima treba ukazivati na argumente koji idu u prilog pristupanju zajednici evropskih naroda. (…) Skupština Srbije trenutno nema dovoljno stručnog kadra neophodnog za put u EU, jer bi odnos trebalo da bude tri stručna saradnika na jednog poslanika, a on je trenutno jedan prema 0,4, dok je zaposlenih u Skupštini u proseku 0,8 na jednog poslanika.” (Predrag Marković, predsednik Skupštine Republike Srbije, Beta, 6. 5. 2005)

Objavljeno kao dodatak nedeljnika Vreme br. 751 od 26. maja 2005.

home povratak