
“Evropa
je danas našoj zemlji poslala dobru vest da smo dobili Studiju o izvodljivosti.
(…). Ovo je prvi važan rezultat našeg zajedničkog rada da zemlju valjano
uređujemo i vodimo u Evropsku uniju. Mnogo posla je pred nama, to znamo,
ali danas dobro znamo i koji su ciljevi Srbije, znamo kojim putem
idemo i sigurno znamo da ćemo taj posao zajednički dobro obaviti. U
periodu koji je pred nama moramo da uložimo još veći trud i da radimo
još više kako bismo podigli privredu, Srbiju pravno uredili i pokazali
da smo u svemu ravnopravan deo Evrope. (…) Naša zemlja ponovo postaje
pouzdan i važan partner u izgradnji mira, demokratije i održive
stabilnosti u regionu. Mi zapravo samo zauzimamo mesto koje nam
prirodno pripada u ukupnom razvoju ovog dela Evrope. Spremni smo i
sposobni za to da preuzmemo svoj deo odgovornosti i da damo svoj doprinos
tome da ceo naš region pođe napred i postane sastavni deo Evropske unije.”
(Vojislav Koštunica, predsednik
Vlade Republike Srbije, Beta, 25. 4. 2005)

„Današnjom potvrdom pozitivne ocjene Studije izvodljivosti od strane Savjeta ministara EU-a, Srbija i Crna Gora su formalno ušle u novu fazu pridruživanja institucijama Evropske unije. Od ovog trenutka, svi mi i u Srbiji i u Crnoj Gori – građani, stranke, institucije, nevladin sektor – moramo učiniti sve što je u našoj moći da nastavak puta ka članstvu u Evropskoj uniji pređemo što je brže moguće. (…) Mi ne tražimo da ka Evropskoj uniji idemo prečicom, jer prečica ka punopravnom članstvu nema. Evropski standardi i kriterijumi moraju biti ispunjeni. Mi samo očekujemo da EU uvaži specifičnosti regiona u kojem Srbija i Crna Gora imaju posebno važnu ulogu i da nam pruži podršku u našem nastojanju da preostale etape na evropskom putu pređemo brže, jer smo u Srbiji i Crnoj Gori spremni da nadoknadimo propušteno.” (Svetozar Marović, predsednik državne zajednice SCG, Beta, 25. 4. 2005)
“Ovo
im je jedino što mogu da istaknu kao svoj uspeh, mada i sami znaju da tome
treba prići potpuno trezveno i bez euforije. Evropa želi Srbiju i Crnu Goru
u svojim redovima. Nemoguće je da one ostanu izolovano ostrvo. Ali, EU koristi
podanički odnos našeg rukovodstva da nas neprekidno ucenjuje prijemom u svoje
redove i tako ostvari i ciljeve koji ne bi bili mnogo bitni za studiju. Za
svaki sledeći papir trebaće nam po dve-tri godine. Radujemo se nečemu što
nas tek za petnaest godina uvodi u Evropu. (Tomislav
Nikolić, zamenik predsednika Srpske radikalne stranke, “Večernje novosti”,
16. 4. 2005)
“Šezdeset godina posle završetka rata, mi se još njime bavimo i još u njemu
živimo. Koga je danas uopšte briga za četnike, ustaše i partizane? (…) Ovo
je potpuno promašena tema. Prava tema su ekonomija, obrazovanje, tehnološki
razvoj, priprema za novo komunikacijsko doba koje će promeniti naš život.
Pravo pitanje je da li srpska politika realno vidi ekonomsku situaciju u zemlji,
imaju li privreda i građani mogućnost da učestvuju u politici, kako da postignemo
stabilnost i saradnju na Balkanu, privučemo strane investitore i povežemo
se infrastrukturno, izgradimo naftovode, gasovode, dalekovode, magistralne
puteve… U regionalnu strukturu spada, na neki način, i državna administracija,
koja ne sme biti nestručna i korumpirana, već osposobljena da podstiče saradnju
i razvoj, da nam pomogne da što pre uđemo u Evropsku uniju. Imamo osam godina
za to. Ako propustimo i ovu šansu, čekaćemo do 2020. godine!” (Boris
Tadić, predsednik Republike Srbije, “Politika”, 19. 5. 2005)
“Crna
Gora će na proljeće 2006. godine biti nezavisna država. Početak
procesa priključenja Evropskoj uniji je kroz državnu zajednicu,
zbog čega nijesmo zabrinuti. Naprotiv, žao mi je što on nije počeo
prije, jer bismo bili bliži priključenju. Nakon sticanja nezavisnosti,
Crna Gora će kvalitetnije ispunjavati obaveze i brže dostizati
evropski cilj.” (Milo Đukanović,
predsednik Vlade Republike Crne Gore, “Pobjeda”, 13. 4. 2005)
„Ideja
da se dobije skraćena procedura za pregovore o stabilizaciji i pridruživanju
Evropskoj uniji može biti pozitivna inicijativa, ali ne treba biti direktno
povezana sa terminom referenduma ili mogućim promjenama ustavnog aranžmana.
Pripreme za referendum su jedan, a pregovori o pridruživanju EU-u su drugi
proces. Ta dva procesa ne smetaju jedan drugom i ne čine perspektivu evropskih
integracija nimalo nejasnom ili nepredvidljivom.” (Gordana Đurović, ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom i evropske
integracije Republike Crne Gore, Mina, 24. 4. 2005)
“Naše
priključenje Evropskoj uniji, posle ovog prvog, početnog koraka – pozitivne
Studije
izvodljivosti – moglo bi da ide po sledećem ‘voznom redu’: iduće godine
trebalo bi da potpišemo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju,
2008. godine – mogli bismo da tražimo kandidaturu, 2009 – da sa EU-om
počnemo pregovore o članstvu, i da, konačno, 2012. postanemo punopravan
član evropske porodice.” (Miroljub
Labus, potpredsednik Vlade Republike Srbije, “Večernje novosti”,
15. 4. 2005)
“Srbija je u oblasti energetike otišla najdalje
na putu ka Evropskoj uniji, jer je na tom polju ispunila sve uslove koji
se postavljaju pred buduće članice Unije i najviše napredovala u
prilagođavanju evropskim standardima.” (Radomir Naumov, ministar rudarstva i energetike u Vladi
Republike Srbije, Beta, 15. 4. 2005)
“Realno
je očekivati da naša zemlja zaključi Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju sa Evropskom unijom polovinom 2006. godine.” (Milan Parivodić, ministar za ekonomske
odnose sa inostranstvom u Vladi Republike Srbije, Beta, 15. 4. 2005)
“Politička
stabilnost i politički konsenzus su osnovne pretpostavke puta naše zemlje
u Evropsku uniju. (…) U Srbiji ne postoji nijedna ozbiljna politička snaga
ili politička stranka koja je protivnik EU-a, ali ima euroskeptika kojima
treba ukazivati na argumente koji idu u prilog pristupanju zajednici evropskih
naroda. (…) Skupština Srbije trenutno nema dovoljno stručnog kadra neophodnog
za put u EU, jer bi odnos trebalo da bude tri stručna saradnika na jednog
poslanika, a on je trenutno jedan prema 0,4, dok je zaposlenih u Skupštini
u proseku 0,8 na jednog poslanika.” (Predrag
Marković, predsednik Skupštine Republike Srbije, Beta, 6. 5. 2005)
Objavljeno kao dodatak nedeljnika Vreme
br. 751 od 26. maja 2005. |
|