Reč po reč

 

Kosovo

 

“Ubeđen sam da nam je svima zajedničko uverenje da je nezamislivo da se rasparčava jedna osvedočeno demokratska zemlja i da se, protivno njenoj volji, menjaju njene međunarodno priznate granice. To bi bez sumnje bio nezapamćen slučaj u međunarodnom pravu i praksi Svetske organizacije, ali i opasan presedan sa nesagledivim dugoročnim posledicama po međunarodni poredak u celini. Molim vas da imate u vidu da se odgovornost koja danas leži na Savetu bezbednosti ne odnosi samo na sudbinu jedne balkanske zemlje, nego da su u pitanju osnovni principi na kojima, u interesu mira u svetu, počivaju i deluju Ujedinjene nacije” (Vojislav Koštunica, predsednik Vlade Srbije, u govoru u Savetu bezbednosti UN-a, “Politika”, 25. 10. 2005).

 

“Verujem da će naši pregovori o stabilizaciji i pridruživanju biti završeni uspešno i da ćemo, već krajem sledeće godine, postati kandidat za punopravno članstvo u Evropskoj uniji. Sposobni smo da savladamo i hašku prepreku i sve druge prepreke, osim... Ne dao Bog da Savet bezbednosti UN-a ignoriše Povelju UN-a i međunarodno pravo, pa prihvati albanski ultimatum i proglasi nezavisnu državu Kosovo. U tom slučaju, evropska perspektiva celog regiona postala bi sumorna. Umesto da Balkan bude evropeizovan, Evropa bi se suočila sa lancem potresa koji bi je balkanizovali. I ne samo Evropa. Kosovski presedan kršenja Povelje UN-a pokazao bi se kao kancer koji metastazira” (Vuk Drašković, ministar spoljnih poslova SCG, “Politika”, 5. 11. 2005).

 

„Dužni smo pred Bogom i pred ljudima da danas javno kažemo i upozorimo: na jeziku pravde i međunarodnog prava svaka pomisao da se otme Kosovo i Metohija značila bi da se pred očima celog sveta u XXI veku jednoj demokratskoj državi usred Evrope silom oduzima deo njene teritorije, koja uz to važi i kao njena duhovna kolevka. I ma koliko bi to bilo prikriveno, taj čin otimanja imao bi suštinski karakter okupacije. Suvišno je pominjati kakve bi to posledice moglo imati, ne samo za Srbiju i Crnu Goru, nego i za budućnost Evrope i sveta. Jedino se dogovorom može doći do kompromisnog i pravičnog rešenja. Mi ne tražimo ništa drugo nego da se pitanje Kosova i Metohije reši na isti način na koji su i druge evropske demokratske države rešile slična pitanja. Država Srbija mora pri tom biti spremna da obezbedi pravu i suštinsku autonomiju za Kosovo i Metohiju, za sve ljude i narode koji tu žive” (patrijarh Pavle, iznoseći stav Svetog arhijerejskog sabora SPC-a povodom predstojećih pregovora o statusu Kosova, “Politika”, 5. 11. 2005).

 

“Vezivati status Republike Srpske i budući status Kosova i Metohije, shvatiti ih kao jedan paket-aranžman, pogrešno je i nije u interesu Srba. Kompletna srpska politika i opšti politički konsenzus u Republici Srpskoj je jasan – apsolutno opredeljenje za dejtonsko rešenje i za dejtonski ustavni poredak. (...) Ako se ‘otpakuje’ Rezolucija 1244 i Kosovo dobije državni status, otvara se proces i budite sigurni da će se politički ambijent ne samo kod Srba u BiH, nego i kod Hrvata, apsolutno radikalizovati. Ako se napusti princip nepovredivosti granica, mogu nastati veliki problemi. (Dragan Čavić, predsednik Republike Srpske, “Politika”, 4. 11. 2005).

 

“Sve dok pitanja kao što je Kosovo ne budu riješena, sve dok se Srbi ponašaju na način na koji se ponašaju u raznim dijelovima Balkana, sve dok postoji zemlja pod nazivom Srbija i Crna Gora, koje ima samo na papiru, a ne funkcioniše kao država – Evropska unija bi se izložila velikom riziku da takve članice primi pod svoje okrilje” (Ričard Holbruk, bivši američki posrednik za Balkan, “Pobjeda”, 5. 11. 2005).

 

“Ne mislim da će iko hteti da primi u NATO zemlju koja u svojim okvirima ima veliki teritorijalni spor i koja nije rešila to veliko pitanje budućnosti Kosova” (Nikolas Berns, podsekretar SAD za politička pitanja, “Blic”, 10. 11. 2005).

 

“Srbijom i drugim malim zemljama vlada korporativni svet. Vlada preko svojih sitnih vazala, malih doušnika i secikesa, nevladinih organizacija koje to nisu, jer se zna od kojih vlada primaju plate i zna se da na njih ne plaćaju porez... Sve je to farsa i paradoks, a najveći je da više istomišljenika imam u Severnoj Americi, nego u Srbiji! (…) Devedeset odsto predstavnika nevladinih organizacija u Srbiji su bofl roba samoupravnog socijalizma. To su ona loša deca komunizma, deca bivših obaveštajaca i slični, ali identično izabrani negativnom selekcijom” (Emir Kusturica, filmski reditelj, “Večernje novosti”, 14. 11. 2005).

 

Referendum u Crnoj Gori

 

„Glavni problem, koji prijeti da zaustavi proces brze integracije naše zajedničke države u EU jeste pitanje najavljenog organizovanja referenduma u Crnoj Gori 2006. godine, na način kako je to namjeran da učini aktuelni režim. (…) SNP, NS, SNS i DSS smatraju da je referendum koji forsira crnogorska vlast štetan po unutrašnju stabilnost Crne Gore, kao i cijelog regiona. Do sada nije bilo, ni u parlamentu, ni van njega, nikakvog dijaloga o referendumu između predstavnika ove četiri stranke s predstavnicima režimske koalicije. Štaviše, politički jaz između opozicije i vlasti samo se povećava. SNP, NS, SNS i DSS su jedinstveni u stavu da u vezi sa pitanjem referenduma neće voditi dijalog s vlašću” (iz pisma četiri opozicione partije u Crnoj Gori Havijeru Solani, “Pobjeda”, 11. 11. 2005).

 

“Ako se pitanje referenduma bude rešavalo u lošem i neodgovornom smeru od strane domaćih i međunarodnih igrača, mogu se očekivati negativne posledice po Crnu Goru, porast nacionalizma u obe republike članice državne zajednice, kao i period snažnih tenzija i političkih nemira” (Štefan Lene, direktor Direkcije za Balkan u Savetu EU-a, “Danas”, 27. 10. 2005).

 

“U slučaju da EU pokuša da opstruira referendumski proces, naš izbor će biti izbor prema građanima Crne Gore, a ne prema mogućim pogrešnim potezima nekih evropskih birokrata” (Branko Lukovac, koordinator Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, “Večernje novosti”, 11. 11. 2005).

Objavljeno kao dodatak nedeljnika Vreme br. 777 od 24. novembra 2005.

home povratak