Verujem da je politički razvoj u Jugoslaviji jasno pokazao da budućnost lezi u saradnji sa Evropskom unijom i konačnim uključenjem u nju...
Romano Prodi
 
         
 
Piše: Zoran Hamović - To nije evropski
 

PREPISIVANJE ŽIVOTA

Mazohistička poređenja sa evropskim idejama, ponašanjem, standardima, robom. daju priliku da još jednom potvrdimo stereotipnu tezu da smo samo geografski deo Evrope, ali nikako i civilizacijski.


 


Kad se izgovori: Evropa, postalo je prirodno da se misli na Zapadnu Evropu. Isključuju se sve negativne konotacije i potvrđuje stereotipno odre đ enje da se radi o univerzalno uređenom prostoru reda i mira, kolektivu uzornih društava poželjnog standarda i obećavajućeg komfora. Istočnu Evropu s nelagodom imenuju, pišu malim početnim slovom, ukazujući na vrednosni karantin, stanište propalog sveta, sveta koji čezne da ukloni tragove svog istočnog prebivanja. Ta silna težnja učinila je da se hitrina njhovog istorijskog i mentalnog preseljenja sukobi sa neumitnošću geografskog određenja

Mi smo bili istoku zapad i zapadu istok, imali privilegiju da delimo dva idejna sistema, dve ideološke ravni čitanja života. Razmazili smo se osećajući izvesnu superiornost spram istoka i laskali sebi da smo u mnogo čemu plemenitiji od zapada.

Nestanak Berlinskog zida nije učinio da Evropa naraste tako kako su svi želeli i postane velika porodica naroda bez granica. Štaviše, neke države poput Jugoslavije umesto u Evropu nepovratno su otišle na istorijsku deponiju. Srbija je u takvom kretanju "izborila" status (spoljnim zidom!?) opasanog zemljišta bez atributa državnosti, sa nepreciznom idejom i svešću o tome kuda se kretanje nastavlja: u prošlost ili budućnost.

Uniformisani deo Evrope je došao u Srbiju. Školovaniji deo Srbije je otišao u Evropu.

  Pitanje šta (kod nas danas) nije evropski podrazumeva već ustaljenu dozu samoosude i samoisključivanja. Podrazumeva takođe i priznanje da smo gubitnici i da sebe prepoznajemo kao molioce u čekaonici pred evropskim vratima. Mazohistička poređenja sa evropskim idejama, ponašanjem, standardima, robom. daju priliku da još jednom potvrdimo stereotipnu tezu da smo samo geografski deo Evrope, ali nikako i civilizacijski.

  Svoj položaj smo učinili tragikomičnim. Razvlastili smo jedan režim koji je gospodario ratnim bubnjevima, a onda sa nepotrebnim opterećenjem svekolike krivice odustali od svake vlasti nad sobom. Uviđajući da je lakše kad neko drugi gospodari, prepustili smo se donatorskoj odgovornosti i epigonsku pamet proizveli u stožernu. Život trenutka je iznad svakog plana i trajanja, a ideali i briga za javno dobro kao recidivi nekih drugih vremena izivaju podsmeh i stid. Sve je u drugom planu i nijedna aktivnost nije toliko važna kao uklanjanje barijera na putu u Evropu. Jedini do sada legitimno izabran predsednik već stoluje u Hagu gde je i veći broj naših vojnih i političkih izaslanika, tako da taj grad polako usvajamo kao sedište naše administracije.

Prestaje naše narušavanje evropskog reda i mira, nema nediscipline i samovolje, došao je kraj proizvoljnostima svake vrste. Više ne čistimo ulice i ne uređujemo fasade zato što su prljave - već zbog ulaska u Evropu. Naše primedbe na kriminalne i terorističke aktivnosti pojedinaca u evropskim krugovima dobrodošle su kao preporuka za unapređenje u lidere oslobodilačkih armija i državnike država u osnivanju. Vozovi više ne stižu na vreme zbog putnika, već zarad Evrope. A i bebe su mi sumnjive....

Stranačka borba se ne vodi s ciljem da se zajedničko dobro sačuva, spreče dalje nepravilnosti, isprave greške odmah po dolasku na vlast, već da se "protivnik" (na osnovu evropskih informativnih standarda) raskrinka i uništi, a onda sve počne od početka.

Pomišljajući na korupciju, shvatam da nam je vlast evropska. Jedino su još zaostali neki mangupi u našim redovima... Ali i to ćemo rešiti na nekim od sledećih slobodnih, demokratskih izbora.

Ipak smo mi savesni i poslušni evropski pojedinci. Kad sve saberem, ne vidim šta kod nas nije evropsko.


Autor je glavni urednik i direktor izdavačke kuće "Klio"
(Zorana Hamovića je Stručni žiri na ovogodišnjem
Sajmu knjiga u Beogradu proglasio za "izdavača godine")

 
 
   
Objavljeno kao dodatak nedeljnika VREME broj #673 od 27. novembra 2003.