-Više je razloga za to. Prvo, smatram da je bolje stvoriti ambijent za konkurenciju nego unificirati dva ekonomska sistema koja se ipak razlikuju. Drugo, harmonizacija ima svoju cijenu koju neće platiti političari, već građani. Treće, izgubilo se silno vrijeme. Vrijeme predstavlja ne samo resurs, već i novac. Četvrto, povećanje carina neće spasiti niti jedan privredni sektor u Srbiji ili Crnoj Gori. Možete povećati carine koliko god hoćete, ali time nećete zaštiti domaću proizvodnju. Naša preduzeća se mogu oporaviti i početi da zarađuju novac samo ako počnu da stvaraju proizvode koji mogu da se prodaju po nižoj cijeni od one koju nudi konkurencija i koji uz to imaju bolji kvalitet. A da bi se to postiglo potrebne su investicije, prije svega u tehnologiju i ljude koji imaju znanje.

Najveći problem je što još uvijek ne vidimo šta je zapravo problem! Naši ekonomski problemi su u strukturi ekonomije. Zato usaglašavanje carinskih stopa dva ekonomska sistema koja traže prostor da izađu iz krize ne može nikako biti prioritet. A kada ekonomske probleme izmjestite u sferu politike i rješavate ih na politički način, onda ste sve dalje od optimalnog rješenja. A to znači da će postojati veliki troškovi koje neće platiti niko drugi do mi koji živimo u Crnoj Gori i Srbiji. Svi koji se nadaju pomoći od EU uzaludno će čekati.

Kako ocenjujete pomoć eksperata EU i reakciju na harmonizaciju?

-Od EU možemo da naučimo mnogo. Naučili smo da je za stvaranje carinske unije između zemalja tadašnje Evropske zajednice bilo potrebno 12-13 godina, a ne nekoliko mjeseci. Smatram da je važno da to imamo u vidu. Tako se carinska unija stvarala prirodnim putem. Dakle, jasno je da proces harmonizacije ne ide lako. Ovo što je do sada urađeno u Crnoj Gori i Srbiji je vještačka tvorevina. No, to ne znači da mi ne treba da pokušamo da dostignemo evropske standarde. I ne samo evropske. Zato je naprosto zbunjujuće da je EU od Crne Gore tražila da poveća svoje carinske stope sa prosječnih tri odsto koliko su iznosile u Crnoj Gori na osam odsto i više da bi kasnije smanjivali carinske stope. Još manje je logično da odbacimo evro koji kasnije treba ponovo da usvojimo.

Razumljivo je da je EU zadovoljna kada za par nedelja Crna Gora i Srbija harmonizuju ono za šta je EU trebalo preko deset godina. Ali, takav sistem neće moći da traje. Ili će trajati uz visoke troškove. Moje je mišljenje da postoji sve manja spremnost da bilo ko plaća visoke troškove harmonizacije dva sistema. Još nešto, Crna Gora nije juče krenula u ekonomske reforme, već je taj proces praktično započet krajem 1998. godine. Koncept koji je tada usvojen, a koji je prihvatila i EU, podrazumijevao je visok stepen liberalizaicje. Zato povećanje carina i harmonizacija kako je zamišljena u ovom momentu, znači napuštanje takvog koncepta ekonomskog razvoja. Smatram da razumijem mega procese, ali sa protivim političkim igrama u kojima male zemlje služe za potkusirivanje.

Mnogi smatraju da Crna Gora ne može stvoriti tržište jer će zbog veličine u njoj dominirati monopoli?

-Uslovi u kojima se nalazi Crna Gora ne dozvoljavaju da se odmah sagradi tržište. Tržište traži tržišne institucije, znanje i novi način razmišljanja. Međutim, treba da shvatimo dvije stvari. Prvo, bez obzira na napore nema alternative izgradnji tržišta. Drugo, ne možete imati malo tržišta. Tržište ili postoji ili ne. Ako posmatrate Crnu Goru kao tržište u odnosu na Srbiju, pa naravno da je manje. Isto tako, ako posmatrate tržište Srbije u odnosu na region, i ono je manje. Upravo zato prosperitet vidim u regionalnoj i međunarodnoj saradnji. A da bi do regionalne saradnje došlo mora se povećati stepen otvorenosti ekonomije i smanjiti nivo regulacije.

Gotovo sve zemlje regiona više su usmjerene na saradnju sa drugima, nego na saradnju sa svojim susjedima. Pogledajte robnu razmjenu. Mi između sebe u regionu najmanje trgujemo. Upravo zato su za Crnu Goru važne niske carine, niski administrativni troškovi. Ja sam siguran da Crna Gora ima šansu, kao što šansu imaju i druge zemlje u regionu i region u cjelini. Tržišni zakoni moraju se probiti još više. To je način da se ukinu monopoli. Ako to ne uradimo svi će se okretati državi i tražiti da im ona pomogne oko uvoznih dozvola, kontigenata, kredita itd. A čim stvorite sistem u kojem se obraćate državi za sve što vam treba onda tu nema trišnih kriterijuma. Danas su više nego ikada usta političara prepuna zalaganja za trižšte, liberalizaciju, otklanjanje barijera. A kada pogledate stvarnost vidite da postoje samo fragmenti tržišta, da je regulativa ogromna, da liberalizam postoji samo u vokabularu političara koji besomučno troše tu riječ. Nikada se nije više pričalo o tržištu, a nikada tržišta nije bilo manje u stvarnosti. Da li očekujete da će se na kraju ipak harmonizovati carine za 56 pozicija strateških poljoprivrednih proizvoda?

-Hajde da harmonizujemo carine na nivou od nula odsto! Nemam ništa protiv. Ali ako Crna Gora poveća carine ona gubi ekonomsku samostalnost koja je garantovana Beogradskim sporazumom. Građani gube novac jer će plaćati skuplje proizvode. Dobijaju zlurade birokrate i političari u Srbiji, Crnoj Gori i EU, kojima je jedino stalo da produže rok svog trajanja.

Visoke carine nisu spasle "Zastavu" iz Kragujevca, domaću tekstilnu ili elektronsku industriju, pa neće ni poljoprivredu. Smatram da carinama ne treba da štitimo nikoga: ako vjerujemo da smo sposobni koliko pričamo da jesmo, preostaje nam samo da to i dokažemo.

Jer, sve mjere koje su usmjerene na zaštitu domaće ekonomije od konkurentskih faktora iz okruženja predstavljaju samo generator za obnavljanje problema iz prošlosti i njihovo pojavljivanje u mnogo radikalnijem obliku u budućnosti. Donosioci odluka ne treba da usmjeravaju događaje u pravcu izbjegavanja konkurencije, već da stvaraju uslove za ravnopravno učešće u tržišnoj utakmici. Zato insistiramo na mjerama koje Crnu Goru uključuju u međunarodne integracione procese, omogućavaju pristup investicijama (a ne samo kreditima), smanjuju transakcione troškove i neizvjesnost u pogledu poštovanja pravila.

Odložiti određivanje carina "Usaglašavanje carina za 56 proizvoda i ukidanje prelevmana predstavlja problem za Crnu Goru, ali mnogo veći za Srbiju. Srbija ima veliki broj proizvoda koji je zaštićen prelevmanima koji su viši od crnogorskih. Od Crne Gore se međutim, sada traži da kažemo kolika će biti carinska stopa za 56 proizvoda, poslije odobrenog roka od tri do pet godina. Bilo bi nam lako reći da će stopa biti na nivou evropskog prosjeka, ali je za Srbiju teško da kaže da li će njihova stopa pasti dotle, jer ona ima visoke carinske zaštite. Uvjeren sam zato da sada ne treba insistirati na striktnom određivanju carinske stope, koja će biti za nekoliko godina. Uspješno je da smo sve ostalo usaglasili, pa bi Evropska komisija trebalo da pokaže dio odgovornosti za trojno partnerstvo koje smo napravili Beogradskim sporazumom." Milo Đukanović, predsednik Vlade Crne Gore, "Pobjeda", 8.11.2003.