Verujem da je politički razvoj u Jugoslaviji jasno pokazao da budućnost lezi u saradnji sa Evropskom unijom i konačnim uključenjem u nju...
Romano Prodi
 
   
 
Savet Evrope - ISTORIJAT I ČLANSTVO

Savet Evrope je 5. maja 1949. godine osnovalo 10 zemalja: Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija, Norveška, Švedska i Velika Britanija. Već u avgustu pridružile su im se Grčka i Turska, a naredne godine Island i Nemačka. Austrija postaje članica SE šest godina kasnije, Švajcarska 1963. a Malta 1965. Portugal ulazi u SE 1976. godine, naredne Španija, a 1978. Lihtenštajn. Posle pune decenije pauze, novi članovi - godinu za godinom - postaju San Marino, Finska, Mađarska, Poljska i Bugarska, a 1993. čak šest država: Estonija, Litvanija, Slovenija, Češka, Slovačka i Rumunija. Sledeće godine na red dolazi malena Andora, a 1995. Letonija, Albanija, Moldavija, Ukrajina i Makedonija. Od godine 1996. u članstvu Saveta Evrope su Ruska federacija i Hrvatska, od 1999. Gruzija. U prvoj godini novog milenijuma u SE ulaze Jermenija i Azerbejdžan, naredne (2002.) Bosna i Hercegovina i, najzad, 2003. Srbija i Crna Gora.

Kandidat za članstvo je Monako, a u statusu posmatrača su Kanada, Vatikan, Japan, SAD i Meksiko. Savet Evrope sarađuje sa više od 400 nevladinih organizacija, koje imaju savetodavnu funkciju, i zapošljava oko 1.300 službenika iz zemalja - članica. Finansiraju ga vlade ovih zemalja, u skladu sa brojem stanovnika i svojom ekonomskom snagom. U prošloj godini budžet SE je iznosio 169 miliona evra.

Sedište Saveta Evrope je u palati "Evropa" u Strazburu, Francuska. Službeni jezici su engleski i francuski, ali se u Parlamentarnoj skupštini koriste i nemački, italijanski i ruski kao radni jezici.

 
Objavljeno kao dodatak nedeljnika VREME broj #642 od 24. aprila 2003.