Verujem da je politički razvoj u Jugoslaviji jasno pokazao da budućnost lezi u saradnji sa Evropskom unijom i konačnim uključenjem u nju...
Romano Prodi
 
   
 
Igor Simić - Osobenost Evropske konvencije
 
     
 
Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP) nije klasična međunarodna konvencija: ona ne podleže principu reciprociteta i uživa pravo direktne i prvenstvene primene.
 
 

Odsustvo reciprociteta:. EKLJP ne predviđa generalnu klauzulu reciprociteta i Evropski sud za ljudska prava je potvrdio nemogućnost pozivanja na uslov reciprociteta koji inače karakteriše klasično međunarodno pravo. Stoga se Državna zajednica Srbija i Crna Gora ne može zakloniti iza činjenice da neka druga država ne poštuje svoje obaveze proistekle iz EKLJP kako Konvenciju ne bi primenila ili odložila njenu primenu.

Isto tako, ona se neće moći pozivati na rezervu koju je neka druga država stavila na EKLJP da spreči tu istu državu da iskoristi svoje pravo podnošenja državne žalbe protiv SCG. Tako, 1982 - 83. godine Turska nije mogla da se pozove na rezervu koju je Francuska stavila na činjenicu da se EKLJP ne može primeniti u slučaju nastanka varednih okolnosti kako bi blokirala tužbe koju je ta zemlja podnela zbog povreda ljudskih prava nastalih usled preuzimanja vlasti od strane turske armije i proklamovanja opsadnog stanja.

"Self- executing" : EKLJP je direktno primenljiva, što će reći da ona neposredno uspostavlja prava u korist pojedinca koji se na njih poziva pred unutrašnjom jurisdikcijom suprostavljajući se svakoj suprotnoj normativnoj odredbi. Evropski sud za ljudska prava smatra da se norme Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda mogu direktno primeniti kako od strane domaćih tako i od međunarodnih sudija.
Tako, svaki optuženi koji se smatra žrtvom kršenja prava iz EKLJP od strane SCG moći će da se pozove na ovaj tekst pred nacionalnim sudovima i tražiti da se otkloni nacionalna odredba koje je u suprotnosti sa tekstom Konvencije.

Prvenstvo: U presuđivanju u periodu 1980 - 1990 Evropski sud za ljudska prava je jasno potvrdio pravo prvenstva EKLJP nad unutrašnjim aktima država članica. To pravo prvenstva prevlađuje nad svim nacionalnim normama koje su u suprotnosti sa EKLJP, bilo da su one zakonske ili podzakonske prirode. Ovo pravo prvenstva je opšteprihvaćeno bez obzira da li je nacionalni zakon donesen pre ili posle usvajanja EKLJP.

Podrazumeva se da načelo prava prvenstva ne sprečava SCG da nadmaši minimum standarda zaštite koji je utvrdila EKLJP, predviđajući odredbe koje još više štite prava čoveka. Pravilo koje je povoljnije za pojedinca logično će prevagnuti.

Autor je advokat u pariskoj adovatskoj komori

Cleary, Gottlieb, Steen & Hamilton

 
 

Koja prava štiti Evropska konvencija

Posle potpisivanja i stupanja na snagu Evropske konvencije, usledilo je donošenje dvanaest dodatnih protokola. Neki od njih su postali sastavni delovi Konvencije, neki su prestali da važe, dok je protokolima 1, 4, 6 i 7 proširena lista ljudskih prava koja se jemče svim građanima Evrope - državljanima zemalja članica Saveta Evrope. Usvajanjem dodatnih protokola, Evropska konvencija je postala magna karta ljudskih prava i sloboda, kao što su: pravo na život, zabrana torture, ropstva i prinudnog rada, pravo na slobodu i bezbednost ličnosti, pravo na pravično suđenje, garancija da se ne može izreći kazna ako nije bila predviđena zakonom, pravo na poštovanje privatnosti, sloboda misli, savesti i veroispovesti, sloboda izražavanja, udruživanja i okupljanja, pravo na zaključenje braka, pravo na efikasno pravno sredstvo za zaštitu ljudskih prava, zabrana diskriminacije (Konvencija, članovi 1 do 14), zatim pravo na zaštitu svojine, pravo na obrazovanje, pravo na slobodne izbore (članovi 1 do 3 Protokola 1), zabrana propisivanja i izricanja zatvorskih kazni zbog dugova, sloboda kretanja i izbora prebivališta, zabrana proterivanja sopstvenih državljana, pravo na ulazak u sopstvenu državu, zabrana kolektivnog proterivanja stranaca (članovi 1 do 4 Protokola 4), ukidanje smrtne kazne (čl. 1 Protokola 6), procesne garancije u slučaju proterivanja stranaca, pravo na žalbu u krivičnim i drugim kaznenim postupcima, pravo na naknadu štete u slučaju nezakonite osude, zabrana ponovnog suđenja i kažnjavanja za isto delo i jednakost i ravnopravnost supružnika (članovi 1 do 5 Protokola 7).

   
Objavljeno kao dodatak nedeljnika VREME broj #642 od 24. aprila 2003.