
| Integracija kroz obrazovanje | |
O tome kako se, kroz
programe obuke državnih službenika, informisanje javnosti i pomoć nevladinim
organizacijama menjao stav naših građana o Evropskoj uniji i podsticala evropska
integracija Srbije i SCG, govore tri energične i uspešne žene
“U
SCG postoji socijalni, ali ne i politički konsenzus o Evropi”,
u više navrata je isticala dr Jelica Minić,
savetnica u Evropskom pokretu Srbije i glavni koordinator novouspostavljenog
Fonda za evropske integracije. Kako građansko društvo može
uticati da se postigne i ovaj politički konsenzus, i kako tome doprinosi Fond?-“U Srbiji i Crnoj Gori
postoji većinska podrška građana za evropsku integraciju. Ta podrška varira po
periodima i različitim metodologijama istraživanja, ali
je stabilno visoka na nivou od oko 70 odsto građana, a dostiže i preko 80 odsto
u proleće 2004, kad je Evropska unija dobila deset novih zemalja–članica. Ipak, u Skupštini Srbije, prilikom glasanja o Rezoluciji o pridruživanju
Srbije EU-u, ostvarena je samo tanka većina. Radikalna stranka i
Socijalistička partija Srbije omogućile su izlaskom iz skupštinske sale
usvajanje rezolucije, ali je nisu podržale. Radikalna
stranka i dalje vrši opstrukciju svake proevropske inicijative, dok
Socijalistička partija nastoji da se konstruktivno uključi u proevropski blok, uz izdvajanje za njih spornog pitanja Haga kao
prepreke za punu i bezuslovnu podršku”, kaže Jelica Minić.
-“Građansko društvo igra izuzetno značajnu ulogu u pomeranju
granica i otklanjanju blokada u političkom životu Srbije. Takvu ulogu je igralo i devedesetih godina, a igra je i sada.
Fond za evropske integracije namenjen je podršci građanskog
društva u SCG u širenju informacija, organizovanju javnih debata i edukaciji za
evropsku integraciju i regionalnu saradnju. Ovaj fond, koji je formirala Evropska agencija za
rekonstrukciju, a kojim operativno rukovodi Evropski pokret u Srbiji, omogućio
je da 45 organizacija u zemlji preuzme važnu ulogu širokog informisanja i
edukovanja građana o tome zašto je važna evropska integracija i koliko je
regionalna saradnja njen bitan sastavni deo. Među tim
organizacijama su u većem broju nevladine organizacije, ali i javne ustanove
kao što je Univerzitet i druge obrazovne institucije, kulturne ustanove,
biblioteke itd.
-“Ono što izaziva veliko poštovanje jeste da je od 218 prijavljenih projekata 120 bilo veoma kvalitetno, odražavajući puno razumevanje institucija koje su učestvovale na konkursu na temu kako treba približiti građanima složenu priču o evropskoj integraciji. I još jedna napomena: mladi su najčešća ciljna grupa. Znači da se u civilnom društvu prelama opšti stav građana da je najvažniji argument u prilog evropske integracije to što ona otvara bolju perspektivu za mlade generacije”, ukazuje naša sagovornica.
Obuka javne administracije
Više istraživanja javnog mnjenja, sprovedenih u protekle dve godine, pokazala
su velik stepen nepodudarnosti između opredeljenosti naših građana za evropsku
integraciju i njihovog poverenja u sposobnost državne administracije da taj
poduhvat izvede kako treba. Svega trećina, odnosno četvrtina žitelja SCG veruje
da su državni službenici u stanju da rade u skladu sa evropskim standardima
i da uspešno obavljaju zadatke koji proističu iz procesa približavanja Evropskoj
uniji.
Da li su u pravu, pitamo dr Tanju
Miščević, docenta na Fakultetu političkih nauka u Beogradu
i direktorku Odeljenja za evropske studije Instituta G 17, a postoji i poseban
razlog što smo se obratili upravo njoj. Ona je bila glavni koordinator nedavno
završenog jednogodišnjeg programa obuke državne administracije SCG za poslove
sa EU-om.
“Verujem da zaista ima mnogo toga što bi javna uprava državne zajednice i
obe republike trebalo da sazna i nauči o organizaciji, funkcionisanju EU-a i
odnosima sa našom zemljom, ukoliko želi da uspešno radi na ‘evropskim’
poslovima i ispuni očekivanja građana. Dvosemestralna obuka u koju je bilo
uključeno 120 polaznika iz svih ministarstava državne zajednice (najviše iz
Ministarstva odbrane) i većine republičkih ministarstava pokazala je da u
administraciji zaista postoje spremnost i želja da se ova oblast savlada, kao i
sposobnost da se to učini brzo i efikasno. Problem je, nažalost, što ne postoje
finansijske mogućnosti da se obuka sprovede za sve službenike.
Prvi takav program koji je kod nas bio organizovan, u Beogradu i Podgorici
(a moram da kažem da su kasnije ovaj naš “recept” primenili i u Hrvatskoj i
Makedoniji), angažovao je velik broj domaćih i stranih predavača, uglednih profesora
i stručnjaka sa Fakulteta političkih nauka i drugih fakulteta Univerziteta u
Beogradu, ali i Univerziteta u Podgorici, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu… odnosno
iz Evropskog koledža u Brižu (Belgija). U prvom semestru obrađena su osnovna
pitanja funkcionisanja EU-a, njenih institucija i odnosa sa SCG, a u drugom su
teme bile zajedničke spoljne politike EU-a, pregovaranje, moderne
administrativne prakse i veštine… Dve trećine polaznika završilo je oba
semestra, a trećina su bili oni koji su već imali izvesna znanja koja su samo
želeli da dopune”, navodi dr Miščević.
-“Tokom obuke utvrdili smo da mladima, doduše, nedostaju iskustvo i
poznavanje funkcionisanja državnog aparata, ali da imaju više znanja o samoj
Evropskoj uniji, dok je kod starijih obrnuto: među njima je bilo najviše onih
koji su malo i nedovoljno znali o EU-u, nisu govorili strane jezike i slabo su
koristili kompjutere, iako su efikasno radili svoj posao i umeli neku zamisao
uspešno da “provuku” kroz sistem.
I na jednoj i na drugoj strani bilo je dosta zabluda o Uniji. Na primer,
stariji su pre početka obuke često Evropsku uniju videli kao ‘neprijatelja’ i
bili veoma skeptični prema ispunjenju obaveza koje zemljama članicama Unije
‘diktira’ Brisel (‘nemojte mi reći da Nemačka u svemu sluša Brisel!’). Takođe
su zazirali i od toga šta nas (odnosno buduće članice EU-a) čeka u procesu
pregovaranja. Mladi su imali zablude o međunarodnoj ulozi Unije, a naročito o
njenom odnosu prema državama koje žele da joj pristupe.
Sve ove predrasude su, međutim, brzo i uspešno
otklonjene, i verujem da bi, uz malo bolju “prosvećenost” šire javnosti, i
ostali građani SCG lako dopunili svoje evropsko opredeljenje i adekvatnim
znanjima o Uniji kojoj žele da pristupe. A podizanjem znanja podiže se i nivo
razumevanja obaveza koje moramo da ispunimo, i sposobnost da se obave ti
zadaci”, kaže dr Tanja Miščević.
Prvi akademski “evropski” program
Beogradska otvorena škola (BOŠ) nevladina je obrazovna institucija kroz koju je, od osnivanja 1993. pa do danas, prošlo dvanaest generacija studenata.
Njene dvosemestralne programe pohađalo je više od 600 najboljih studenata
Univerziteta u Beogradu, dok je u ostalim centrima BOŠ-a dodatno obrazovanje steklo na hiljade ljudi
iz zemlje i regiona, a među njima i oni
koji će svojim daljim radom odlučujuće uticati na nastavak procesa evropske
integracije.
-“Značajan deo programa koje smo stvarali bio je
usmeren na evropske studije. Znali
smo da svet sa kojim smo u nesporazumu treba pre svega poznavati, izučavati
i razumeti, a zatim uložiti ogroman napor da se naši građani obrazuju o tome
šta evropska integracija Srbije menja i na koji način doprinosi kvalitetu
naših života.
U vreme velikog
građanskog protesta, u proleće 1997, organizovali smo prvi akademski program
evropskih studija za studente BOŠ-a. Program je naredne godine nastavljen
organizacijom tri jednonedeljna intenzivna kursa o različitim aspektima evropskih
integracija, u saradnji sa predavačima Evropskog univerzitetskog instituta
iz Firence. Od jeseni 2000, jednosemestralni
programi evropskih studija i izučavanje neposrednog okruženja Srbije (Balkana)
prerasli su u jednogodišnji akademski program "EU i Balkan". Danas
ovaj program čini okosnicu bavljenja evropskim i regionalnim integracijama
kao akademskom disciplinom u BOŠ-u, i najboljim studentima univerziteta u
zemlji nudi znanja o pravnom, ekonomskom, političkom i kulturnom aspektu funkcionisanja
EU-a i o našem mestu u procesu integracija”, kaže Vesna
Đukić, direktorka BOŠ-a.
-“Naši studenti i ostali korisnici obrazovnih
programa danas su angažovani u državnom sektoru, političkim partijama,
nevladinim organizacijama, profitnom sektoru, na univerzitetima, i baš sa tih
pozicija pokušavaju da primene svoja znanja. Oni su spremni da svoj rad stalno
usavršavaju, nadograđuju i istovremeno da korektivno deluju na društvo koje
nošeno siromaštvom, neznanjem i predrasudama doživljava Evropu kao stranca.
Dakle, ako je funkcija škole da proizvede znanje, a
funkcija znanja da unapredi i doprinese ostvarenju humanog okruženja, onda je
BOŠ ne jedini, ali svakako vrlo bitan segment tog «proizvodnog procesa»,
posebno u regionu Zapadnog Balkana. Jedino tumačeći Evropu, učeći o njoj,
težeći evropskim vrednostima i sami možemo postati Evropa”, ističe Vesna Đukić.
E.F.
Objavljeno kao dodatak nedeljnika Vreme
br. 738 od 24. februara 2005. |
|