| Naša
javnost o Partnerstvu za mir |
Bezbednost u savezu sa Zapadom
Većina građana smatra da rešenje problema
bezbednosti države treba tražiti u okretanju Zapadu i nekoj vrsti
uključenja u evropske bezbednosne integracije. Prema pristupanju Partnerstvu
za mir javnost nema nikakvih rezervi: tri četvrtine u Srbiji je za, ali i
apsolutna većina članova i simpatizera svih glavnih političkih
partija.
Piše:
Mr Milorad TimotićU četiri ispitivanja javnog mnenja u Srbiji i Crnoj Gori, koje je
Centar za civilno-vojne odnose obavio od juna 2003. do aprila 2004. godine,
ispoljeno je veoma jasno jačanje podrške javnosti učlanjenju naše zemlje u Partnerstvo za mir.
U Srbiji postoji pravilan i stalan trend povećanja procenta onih koji
podržavaju priključenje Partnerstvu (od 59,5% u prvom krugu ispitivanja,
do 74,1% u četvrtom – aprila 2004),
Grafikon 1
dok u Crnoj Gori
trend nije pravilan niti stabilan kao u Srbiji. Apsolutna većina
građana Crne Gore takođe podržava priključenje Partnerstvu, ali
je znatno veći procent onih koji nemaju stav o ovom pitanja (u Srbiji
11,3% a u Crnoj Gori 35,1%).
Na grafikonu 2 prikazana je veoma zanimljiva povezanost partijske
orijentacije ispitanika i njihovih stavova prema Partnerstvu za mir. Podrška
pravilno opada od demokratski ka desno i
socijalistički orijentisanim partijama, dok DSS zauzima središnju
poziciju. Dok priključenje Partnerstvu podržava 88,6 % simpatizera G17 i
87,3% simpatizera Demokratske strane, odgovarajući procenti među
simpatizerima Srpske radikalne stranke (58,6%) i Socijalističke partije
Srbije (55,3%) uočljivo su niži.
Grafikon 2
Međutim, ako se ima u vidu da apsolutna većina simpatizera svih
glavnih političkih stranaka u Srbiji podržava priključenje
Partnerstvu za mir, može se zaključiti da postoji i nacionalni i
politički konsenzus - barem na nivou članstva i simpatizera - u
pogledu podrške pristupanju Partnerstvu za mir.
Jedan od indikatora stava javnosti prema NATO je i pitanje naše tužbe
protiv NATO-a za agresiju. Na pitanje da
li naša zemlja treba da odustane od tužbe protiv NATO za agresiju 1999. godine
pozitivno je odgovorilo samo nešto više od desetine ispitanika (II krug: 11,3%
u Srbiji, 16,7% u Crnoj Gori; III krug 12,1%, odnosno 11,9%). Da ne treba
odustajati od tužbe smatra ih znatno više (II krug po republikama: 68,5% i 56,0%; III krug: 73,3%, 65,2%).
Ispitanici nisu spremni ni na “vezanu trgovinu”: polovina ispitanika smatra da ne treba odustati od tužbe čak ni ako je to uslov za ulazak u zapadne saveze.
Zajednički
zaključak iz svih ispitivanja javnog mnenja je da - uprkos dugoj antizapadnoj propagandi i oružanoj
intervenciji NATO-a - većina građana smatra da rešenje problema
bezbednosti države treba tražiti u okretanju Zapadu i nekoj vrsti
uključenja u evropske bezbednosne integracije. Sa dosta sigurnosti može se
zaključiti da u pogledu pristupanja Partnerstvu za mir javnost nema
nikakvih rezervi, ali je dosta uzdržana kada se treba izjasniti o dobitima za
našu zemlju koje bi iz toga usledile.
|
KOJE SU DVE NAJVEĆE
PRETNJE PO BEZBEDNOST NAŠE ZEMLJE? |
Ukupno % |
||||
|
Srbija |
Crna Gora |
||||
|
I |
II |
I |
II |
||
|
1. Obnavljanje ratova na prostorima bivše Jugoslavije |
15,1 |
10.0 |
22,0 |
10,6 |
|
|
2. Sukobi u nacionalno mešovitim sredinama (Kosovo i Metohija, jug Srbije, Sandžak, Vojvodina) |
57,0 |
55,4 |
52,0 |
46,6 |
|
|
3. Raspad državne zajednice Srbije i Crne Gore |
7,8 |
6,1 |
19,0 |
12,6 |
|
|
4. Ponovna oružana agresija NATO i/ili SAD |
10,3 |
10,7 |
7,8 |
9,8 |
|
|
5. Ekonomski i socijalni sukobi, napetosti |
33,4 |
32,1 |
32,1 |
30,7 |
|
|
6. Nasilno svrgavanje demokratske vlasti |
9,2 |
4,8 |
14,4 |
9,4 |
|
|
7. Lokalni i regionalni terorizam |
12,6 |
10,7 |
8,4 |
4,1 |
|
|
8. Organizovani kriminal (šverc oružja, ljudi, droge, "pranje"
novca) |
37,0 |
36,3 |
24,6 |
26,3 |
|
|
9. Drugo (Šta?) |
0,8 |
|
0,3 |
|
|
|
10. Ne zna |
16,9 |
4,8 |
20.5 |
6,2 |
|
|
Ukupno |
200,1 |
171,0 |
200,0 |
156 |
|
U oba kruga ispitivanja (2003.
i 2004. godine) javnost je dosledna u proceni bezbednosnih pretnji za našu
državnu zajednicu, uočavajući s razlogom da su to dominantno unutrašnja
nerešena i potencijalno socijalno i etnički konfliktna pitanja.
Javnost nije
načisto kakvi bi bili eventualni dobici od članstva u Partnerstvu za
mir. Tako, na primer, nešto manje od polovine ispitanika (46,9%) veruje da bi
pristupanje Partnerstvu omogućilo veći uticaj Srbije na odlučivanje
o konačnom statusu Kosova i Metohije.
| Objavljeno kao dodatak nedeljnika VREME, broj 706 od 15.07.2004. |