Kako postati član NATO-a

 

       

   “Studija o proširenju NATO-a” (iz 1995) od novih članova zahteva pre svega poštovanje Vašingtonskog ugovora (kojim je NATO osnovan 1949. godine), da bi oni:

          -svoje napore ujedinili zbog kolektivne odbrane i očuvanja mira i bezbednosti; sve međunarodne sporove rešavali mirnim sredstvima; uzdržavali se od pretnje silom ili upotrebe silom na način suprotan ciljevima Ujedinjenih nacija;

          -doprineli razvoju mirnih i prijateljskih odnosa, jačajući svoje slobodne institucije;

          -održali efikasnost Saveza tako što će deliti uloge, rizik, odgovornost i dobrobiti koji proizilaze iz zajedničkih bezbednosnih ciljeva.

 

            Politički uslovi

 

          Svaka država-pretendent na NATO članstvo mora da ispuni dve grupe političkih uslova. U prvu spadaju:

          -demokratski poredak, lične slobode, vladavina prava;

          -pokazana privrženost i poštovanje normi i načela OEBS-a, uključujući rešavanje etničkih sukoba, spoljnih teritorijalnih i drugih sporova mirnim sredstvima;

          -opredeljenje da se stabilnost i dobrobit postižu kroz ekonomske slobode, socijalnu pravdu i odgovornost za okolinu;

          -uspostavljena odgovarajuća demokratska i civilna kontrola odbrambenih snaga.

          U drugu grupu političkih uslova spadaju:

          -prihvatanje NATO-a kao zajednice sličnih nacija, udruženih zbog kolektivne odbrane i očuvanja mira i bezbednosti, tako da svaka nacija doprinosi bezbednosti i odbrani, na dobrobit svih nacija;

          -privrženost načelima, ciljevima i aktivnostima Okvirnog dokumenta programa Partnerstvo za mir, kao i drugih ključnih dokumenata NATO-a;

          -privrženost načelu konsenzusa kao osnove jedinstva i donošenja odluka u Savezu;

          -puno učešće u konsultacijama i odlučivanju Saveza o političkim i bezbednosnim pitanjima;

          -učešće u radu organa Saveza, plaćanje obaveza…

 

 

            Vojni uslovi

 

          Vojni uslovi za prijem novih članova su sledeći:

          -sposobnost da se vojno doprinese “kolektivnoj odbrani i novim misijama Saveza”;

          -prilagođavanje standardizaciji, pre svega u oblasti operacija, administracije i materijala;

          -postupanje u skladu sa više od 1200 ugovora i dokumenata.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Procedura prijema u Partnerstvo za mir

 

          Na poziv NATO-a iz januara 1994. godine, država zainteresovana za članstvo u ovoj organizaciji treba prvo da odgovori da je zainteresovana za prijem, i da to potvrdi potpisivanjem tzv. Okvirnog dokumenta. Nakon toga, država NATO-u dostavlja tzv. Prezentacioni dokument, koji sadrži cilj, tempo i nivo učešća države u zajedničkim aktivnostima sa Alijansom. Tu se, takođe, nabrajaju konkretni koraci koji su bili ili će biti preduzeti da bi se ostvarili politički ili vojni ciljevi Partnerstva za mir. Okvirni dokument služi kao osnova za Pojedinačni program partnerstva, usaglašen između kandidata i NATO-a. Preciziranje sopstvenog učešća u Partnerstvu za mir se u Pojedinačnim programima posebno odnosi na ljudstvo, sredstva i potencijale potrebne za sve konkretne vidove učešća.

          Kad otpočne saradnja u okviru Partnerstva za mir, Političko-vojni upravni komitet postaje neka vrsta radnog foruma koji predvodi zamenik generalnog sekretara NATO-a. U okviru Komiteta se raspravljaju sva pitanja od značaja za svaki pojedinačni program. Da bi se olakšala koordinacija aktivnosti, članovi Partnerstva za mir šalju diplomatske predstavnike u sedište NATO-a, kao i u posebnu jedinicu za koordinaciju partnerstva. Ova jedinica je odgovorna za koordinaciju svih vojnih aktivnosti, odnosno tu se planiraju vojne vežbe Partnerstva za mir i upravlja se njima.

 

 

SCG – Partnerstvo za mir: hronologija

Avgust 2001:  Savezna vlada usvojila odluku o uslovima za tranzit trupa i vojne opreme NATO-a preko teritorije SR Jugoslavije.
April 2002: Vrhovni savet odbrane preporučio Saveznoj vladi da se pokrene proces pristupanja SRJ programu Partnerstvo za mir (PzM), a Savezna Vlada je 25. aprila zadužila ministarstva spoljnih poslova i odbrane da koordiniraju taj proces. Tri meseca kasnije formirano je i interresorno koordinaciono telo, sa predstavnicima više saveznih i republićkih ministarstva.
Maj 2002: SRJ dobija status posmatrača u Parlamentarnoj skupštini NATO-a.
Jun 2002: Generalni sekretar NATO-a Džordž Robertson 27. juna u pismu Vladi SRJ navodi zahteve koje SRJ treba da ispuni (v. okvir).
Decembar 2002: Doneta je odluka o uspostavljanju vazdušnih puteva preko teritorije SRJ za potrebe misija NATO-a u regionu (puno ostvarenje sporazuma započeto je u martu 2003).
Decembar 2002:  Savezna skupština je ratifikovala Dejtonsko-pariski mirovni sporazum, čime je omogućen prelazak trupa i opreme preko teritorije SRJ za potrebe mirovnih operacija u BiH.
Jun 2003: Ministarstvo spoljnih poslova SCG je 19. juna uputilo zvaničan zahtev NATO-u za prijem SCG u PzM, a 30. juna NATO odobrio “Program saradnje NATO-SCG” (seminari, ekspertski timovi, učešće naše zemlje kao posmatrača u aktivnostima PzM drugih zemalja).
Novembar-decembar 2003: Generalni sekretar NATO-a Robertson krajem novembra posetio Beograd i održao govor na Vojnoj akademiji, a u decembru komandant združenih snaga NATO-a za južnu Evropu, admiral Gregori Džonson bio je u poseti SCG, takođe, kojom prilikom je prvi put u luci Bar usidren NATO brod.
Mart 2004: susreti naših političara (ministar odbrane Boris Tadić, premijer Srbije Vojislav Koštunica) sa predstavnicima NATO-a povodom nasilja nad Srbima na Kosovu.
Maj 2004: Zajednička vojna vežba «Plavi put» Vojske SCG i Vojske Rumunije održana je 29. maja na Đerdapu.     

USLOVI SCG ZA PARTNERSTVO 

Generalni sekretar NATO-a Džordž Robertson je pre dve godine, krajem juna 2002. godine naveo sledeće zahteve koje SR Jugoslavija treba da ispuni ukoliko želi da postane članica Partnerstva za mir:

-         povlačenje tužbi pred Međunarodnim krivičnim sudom protiv Belgije, Holandije, Francuske, Italije, Kanade, Nemačke, Velike Britanije i Portugalije za bombardovanje 1999. godine;

-         puna saradnja sa Haškim tribunalom, uključujući jasan i transparentan stav Vojske Jugoslavije po ovom pitanju, kao i pomoć u privođenju Ratka Mladića i Radovana Karadžića;

-         transparentnost odnosa SRJ sa Republikom Srpskom, u skladu sa Dejtonskim sporazumom i pružanje podrške snagama SFOR-a i Kancelariji Visokog predstavnika;

-         podrška naporima međunarodne zajednice na Kosovu i Metohiji, u skladu sa rezolucijom Saveta bezbednosti UN 1244 i pridržavanje pravila postojećih međunarodnih režima, uključujući sankcije i rezolucije SB UN;

 

 

Objavljeno kao dodatak nedeljnika VREME, broj 706 od 15.07.2004.

 

 HOME POVRATAK