| Hrvatska | |
Važan je kvalitet, a ne rokovi
Ključno pitanje koje se postavlja jeste kakva će Hrvatska ući u Uniju, a ne kada će se to stvarno dogoditi
Piše: Dr Višnja Samardžija
Neosporno je da je Hrvatska posljednjih godina ostvarila najznačajniji iskorak u približavanju Evropskoj uniji među zemljama regije. Pregovori o punopravnom članstvu nedavno su započeli otvaranjem prvog poglavlja, Nauka i istraživanje. Screening zakonodavstva je u punom jeku i odražava dobru pripremljenost hrvatskih pregovaračkih grupa. I sami predstavnici Evropske komisije slažu se s ocjenom da su dosadašnje pripreme dobro obavljene, ali najavljuju da će za pojedina poglavlja biti potrebno savladati određene zadatke (benchmarks) kako bi pregovori mogli otpočeti. U pregovaračkom timu se to ne shvaća kao dodatna obaveza, naprotiv – kao korisna priprema kako bi se pregovori mogli uspješno voditi i što prije završiti.
Hrvatska je vlada, kao što je poznato, već ranije jasno zacrtala cilj pridruživanja Uniji do 2009. godine. Ostvarivanje tog cilja omogućilo bi da Hrvatska na ravnopravnoj osnovi dočeka izbore za Evropski parlament, koji su planirani iste godine, i uključi se kao punopravna članica u sustav funkcioniranja Unije.
Koliko je taj cilj ostvariv nakon sve naglašenijih najava o mogućem usporavanju procesa proširenja koji dolaze sa samog vrha Europske komisije? U kojoj mjeri ocjena da nema novog proširenja prije kraja desetljeća mijenja poziciju Hrvatske?
Pre ili posle 2010?
Prema ocjenama Olija Rena, komesara EU-a za proširenje, nakon ulaska Bugarske i Rumunije, koje su zaključile pristupni sporazum 2005, prije kraja desetljeća ne predviđa se novo proširenje. Međutim, zemlja koja se izdvaja kao prva moguća na listi novih pristupnica je Hrvatska, uz napomenu da mora ispuniti sve tražene uvjete. Hrvatska, prema mišljenju Rena, do kraja desetljeća mogla bi ući u EU, ako Unija usvoji novi institucionalni okvir.
Iz ove ocjene proizlaze dvije poruke. Prvo, ona znači nužnost uspješnog provođenja reformi shvaćenih u najširem smislu riječi, što je prioritetni zadatak koji se provodi ne samo zbog integriranja u EU, nego se shvaća i kao ključna pretpostavka daljnjeg uspješnog razvoja Hrvatske. Drugim riječima, treba još intenzivnije nastaviti sprovoditi ono što Hrvatska mora učiniti radi sebe, a ne isključivo u cilju integriranja u EU. Utoliko ova ocjena nije iznenađenje za Hrvatsku, jer je ispunjavanje uvjeta za članstvo najznačajniji zadatak na kojem radi čitava državna uprava.
Drugo je, međutim, pitanje apsorpcijske sposobnosti Unije i političke volje zemalja članica u smislu ostvarivanja konsenzusa o daljnjim proširenjima. To znači da je uz sustavnu transformaciju država koje su podnijele zahtjev za članstvo i daljnje insistiranje na rigoroznoj uslovljenosti, potreban razvoj politika i institucija EU-a. Nije novost da će revidiranje institucionalnih rješenja i proračunskih dogovora biti nužno nakon pristupanja Rumunije i Bugarske, te se već sada dogovara “hodogram” aktivnosti za buduća predsjedništva kako bi se mogao postići takav dogovor.
Povezivanje unutar regiona
Dosadašnja postignuća na planu integriranja u EU najznačajnije su ključno uporište koje govori u prilog nastavka ovog procesa. Solunski plan za zemlje Jugoistočne Evrope nije doveden u pitanje, naprotiv – on je ojačan zaključcima proljetnog sastanka u Salcburgu. Ojačana je i dimenzija regionalne suradnje kao bitne pretpostavke integriranja u EU, razradom ideje o proširenju CEFTA na zemlje Procesa stabilizacije i pridruživanja. To može pomoći jačanju trgovinske suradnje i uspješnijoj pripremi za uključivanje na unutarnje tržište EU-a, naročito najavljenim širenjem dijagonalne kumulacije pravila o porijeklu roba na zemlje regije. Hrvatska ima specifičnu poziciju u procesu pridruživanja Uniji, i u tom smislu može odigrati ulogu lidera u regiji. Specifičnosti se ogledaju prije svega u individualnom napretku i uspješno savladanim bitnim koracima u pravcu integriranja u EU, te akumuliranoj “institucionalnoj memoriji” koju može podijeliti s ostalim zemljama regije.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je i službeno stupio na snagu uspješno se provodi, a poteškoće koje se javljaju na pojedinim područjima potvrđuju da je riječ o trajnom procesu učenja koji iziskuje sve veće napore. Screening proces u cjelini dobro napreduje, unatoč činjenici da je došlo do privremene odgode snimanja stanja zakonodavstva u pravosuđu. Od studenog 2005. završeno je 18 eksplanatornih i 16 bilateralnih screeninga a očekuje se da bi se do početka jeseni taj broj trebao dalje povećati (29 + 25). Pregovori započinju nešto kasnije nego što je planirano dijelom i zbog toga što je rad Komisije na definiranju benchmarka, koji se po prvi puta uvode i za otvaranje pojedinih poglavlja, iziskivao dodatne napore. Javne nabavke su prvo poglavlje za koje nije utvrđen benchmark, što praktično znači da će Hrvatska prije otvaranja pregovora morati ispuniti određene obaveze, odnosno izraditi akcijski plan s definiranim rokovima za provedbu reformi vezano uz usvajanje acquisa i izgradnju institucionalnih kapaciteta.
To pokazuje da je u ovom procesu teško moguće striktno se držati rokova, i teško unaprijed planirati, ali istovremeno ukazuje i na činjenicu da je o tome potrebno voditi računa prilikom komuniciranja čitavog procesa široj javnosti: pred nju ne treba postaviti previsoka i ponekad teško ostvariva očekivanja.
Pregovori počinju “u kući”
Premijer Sanader najavljuje kako će tražiti da se odredi datum ulaska Hrvatske u EU “čim to bude primjereno, odnosno kad se bude vidjelo da Hrvatska ispunjava dobar dio uvjeta za članstvo”. Imajući u vidu dosadašnje pripreme, u pregovaračkom se timu očekuje da bi Hrvatska mogla uspješno dovršiti pregovore do kraja 2008. S druge pak strane, postoje razmišljanja da bi taj proces mogao teći nešto sporije, imajući u vidu dosadašnji tempo definiranja benchmarka i brzinu otvaranja poglavlja. Pojedini članovi Odbora za praćenje pregovora procjenjuju da provedba reformi i harmonizacija zakonodavstva teče sporijim tempom nego proteklih godina, što bi moglo utjecati na trajanje pregovora i donekle usporiti vrijeme ulaska Hrvatske u EU.
Kada je riječ o rokovima, važno je naglasiti da je vrijeme ulaska Hrvatske u EU manje važno od kvalitete priprema. Ključno pitanje koje se postavlja jest kakva će Hrvatska ući u Uniju, a ne kada će se to stvarno dogoditi. Sam proces pridruživanja i kvaliteta promjena koje on nosi važniji je od formalnog pridruživanja. Jednako je tako važno reći da dosadašnje iskustvo u pridruživanju Hrvatske Uniji, počevši od pregovora i provedbe SSP-a, harmonizacije zakonodavstva, priprema i korištenja pretpristupnih programa nedvojbeno pokazuje da će brzina daljnjeg integriranja ovisiti prvenstveno o sposobnosti Hrvatske da provede ono na što se obvezala, njezinim administrativnim i apsorpcijskim kapacitetima a ne rokovima koje određuje Unija. Poznato je da je glavnina pregovora vodi kod kuće i upravo ovdje treba inzistirati na efikasnosti, kvaliteti i dosljednosti u provedbi. Drugim riječima, ključ ulaska u Evropsku uniju i dalje je u Zagrebu, a ne u Briselu.
Autorka vodi Odeljenje za evropske integracije
u Institutu za međunarodne odnose u Zagrebu
Evropski forum br. 6. Objavljeno kao dodatak nedeljnika Vreme br. 808 od 29. juna 2006. |
|