
| Evropa u brojkama | |
* Ekonomski rast je u proseku bio brži u novim državama članicama (3 i 3 odsto godišnje) nego u starim (2 i 1 odsto). Dok je prihod u deset novih članica 1997. godine bio na nivou od 44 odsto proseka Evropske unije, 2005. porastao je na 50 odsto. Tržište rada je kod novih članica, posle dugog perioda opadanja, takođe pokazalo znake oporavka: u 2004. godini je stabilizovano, a naredne godine poraslo je za 1,5 odsto.
* Rastuća makroekonomska stabilnost pratila je ekonomski rast. Integracija u sistem koordinacije ekonomske politike i budžetske kontrole u Evropskoj uniji osnažila je disciplinu u ekonomskim politikama novih članica, što je smanjilo inflaciju i kamatne stope na nivoe blizu onih koje ima EU-15. U oblasti javnih finansija većina pridošlica je znatno smanjila velike budžetke deficite iz prošlosti.
* Trgovina sa Evropskom unijom zemalja koje su joj pristupile u maju 2004. stalno se povećavala, od 56 odsto ukupne trgovine u 1993. godini do 62 odsto u 2005. Stare članice (EU-15) i dalje imaju visok trgovinski suficit sa novima.
* Prisustvo stranih firmi u novim članicama znatno je poraslo, sa stranim direktnim investicijama koje su 2004. godine dostigle 190 milijardi evra, ili 40 odsto lokalnih BDP-a. Stare članice su glavni investitori: Nemačka je na čelu i naročito je prisutna u Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Slovačkoj, dok su nordijske zemlje glavni investitori u baltičkim državama. Većina stranih investicija (55 odsto) ide u sektor usluga, dok se 37 odsto ulaže u proizvodnju.
* Uprkos ranijim strahovanjima da će doći do masovnog preseljenja firmi iz starih u nove članice Unije, ispostavilo se da je to tačno samo za manji deo stranih direktnih investicija. U 2004. godini samo četiri odsto od ukupnih preseljenja obavljeno je u ovom pravcu, dok je odgovarajuća cifra za transfere između starih članica 53 odsto, a između Evropske unije u SAD 12 odsto od ukupnog broja.
* Migracije iz EU-10 u EU-15 bile su veoma male, čak i ako se uračunaju Velika Britanija, Irska i Švedska koje nisu ograničavale zapošljavanje radnika iz novih članica. Zato i nije došlo do poremećaja na tržištima rada u starim EU članicama. Naprotiv: strani radnici su bili potrebna dopuna u stručnom smislu. Nezaposlenost je istovremeno znatno smanjena u skoro svih deset zemalja koje su članske karte Unije dobile u maju 2004. Grčka, Španija i Portugal su sada odlučile da ukinu ograničenja u drugoj fazi prelaznih aranžmana (koja traje tri godine), dok su šest ostalih država (Belgija, Danska, Francuska, Italija, Holandija i Luksemburg) odlučile da ih ublaže.
* Nove članice su ostvarile brz napredak u primeni pravila Unije – često bolje od starih članica – tako da zaštitna klauzula (predviđena u ugovorima o pristupanju) nikad nije primenjena. Usvajanjem modernih regulatornih okvira u finansijskim tržištima, kompanijskom pravu, računovodstvu ili intelektualnoj svojini poboljšano je okruženje za poslovanje i razvoj i nadoknađeni su troškovi prilagođavanja. Deset novih pridošlica zaostaje donekle samo u oblasti konkurencije za prosekom iz EU-15.
* U poljoprivredi se nisu ispunila strahovanja o smanjenju prihoda, i to važi i za nove i za stare članice. Zbog povećane integracije u trgovini, dolasku stranih direktnih investicija i podršci Evropske unije, nove članice su uspele da modernizuju poljoprivrednu proizvodnju, povećaju prihode poljoprivrednika i stočni fond.
* Uticaj proširenja na budžete starih i novih članica bio je pod kontrolom. Oko 28 milijardi evra prebačeno je u deset novih članica u poslednjih 15 godina, što je bilo nešto manje od dva odsto godišnjeg BDP-a deset starih članica u 2005. godini, ili nešto manje od sedam odsto budžeta Evropske unije u 2004. godini. Bogatije države pomagale su siromašnije, iako je finansijski doprinos starih članica samo 0,1 odsto njihovih BDP-a.
Evropski forum br. 6. Objavljeno kao dodatak nedeljnika Vreme br. 808 od 29. juna 2006. |
|