
| Evropska integracija Zapadnog Balkana |
Najnoviji godišnji izveštaj Evropske komisije o
procesu stabilizacije i pridruživanja zemalja Zapadnog Balkana ocenjuje da
smo još daleko od članstva u EU, ali primer Hrvatske, koja je najdalje
odmakla ka statusu kandidata, potvrđuje da su vrata Evropske unije otvorena
i za nas
“Napredak je sporiji od onog koji bismo mi želeli, a
mnogi problemi na koje smo ukazali proše godine još nisu rešeni”, izjavio je Kris Paten, komesar
za spoljnopolitičke odnose EU, nakon objavljivanja najnovijeg, trećeg
po redu godišnjeg izveštaja Evropske komisije (EK) o procesu stabilizacije
i pridruživanja država Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. Očigledno je
da, uz sva priznanja političkim i ekonomskim reformama koje su preduzete
od prošlog marta, zemlje regiona još imaju mnogo toga da urade na dostizanju
evropskih standarda i da, sa izuzetkom Hrvatske, još nismo spremni za ozbiljnije
pregovore o približavanju EU.
Hrvatska, zahvaljujući pozitivnom mišljenju o svojoj
kandidaturi za članstvo u Uniji, ovoga puta nije uvršćena među
ostale zapadno-balkanske zemlje, niti je obuhvaćena izveštajem EK o individualnom
progresu svake od njih. Njen napredak je predmet posebne analize koja sad
već izlazi iz okvira procesa stabilizacije i pridruživanja. Uz očigledno
priznanje da je u ovom procesu najdalje odmakla, međutim, i Hrvatska
je dobila listu zaduženja koja je čekaju pre nego što pređe na novi,
viši nivo pregovora sa EU.
Sa stanovišta suseda iz regiona, pozitivno mišljenje
o kandidaturi Hrvatske za članstvo u EU potvrđuje da su vrata Evropske
unije i za njih otvorena, kad ispune uslove predviđene kriterijumima
iz Kopenhagena i sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, u čemu bi
trebalo da im pomognu i “evropska partnerstva”, novi podsticajni instrument
EU za Zapadni Balkan, predstavljen prošle godine na Solunskom samitu Evropske
unije. Evropska partnerstva, tvrde zvaničnici iz Brisela, predstavljaju prekretnicu u odnosu EU i zemalja Zapadnog Balkana, pored ostalog i zato što su “krojena” prema specifičnim potrebama svake od njih. Kako se navodi se u izveštaju EK, ona treba da pomognu
vladama zapadno-balkanskih država da utvrde kratkoročne i srednjoročne
prioritete u procesu približavanja EU, na osnovu kojih će izgraditi pravne
i institucionalne osnove, administrativne kapacitete, za usvajanje evropskih
standarda i pravila (odnosno “aki kominotera”).
Ovi će prioriteti, s druge strane, biti polazište
za programe (finansijske i druge) pomoći kojima će EU podstaći
i ubrzati proces evropske integracije Zapadnog Balkana. Očigledno je,
naime, da taj proces, naročito kad je reč o uspostavljanju funkcionalne
tržišne ekonomije, ide sporije nego što je bio slučaj u tranzicionim
privredama srednje i istočne Evrope (misli se pre svega na osam država
koje prvog maja postaju članice EU).
Evropska komisija i u ovogodišnjem izveštaju kao zajedničke
prioritete svih zemalja obuhvaćenih procesom stabilizacije i pridruživanja
navodi jačanje regionalne saradnje (koja se zasniva na dobrosusedskim
odnosima, a oni počinju pomirenjem među nekad sukobljenim stranama
– kojeg, međutim, ne može biti dok ratni zločinci ne budu izvedeni
pred sud, otuda i insistiranje na saradnji sa Haškim tribunalom); suzbijanje
organizovanog kriminala i korupcije (bez toga nema vladavine prava ni političkih
i ekonomskih reformi) i podelu vlasti na svim nivoima (na kojoj, uostalom,
počivaju demokratske institucije).
Tako se i primedbe upućene regionu u celini u stvari
svode na šest “političkih” tačaka (funkcionalne demokratske institucije,
puno poštovanje ljudskih i manjinskih prava, vladavina prava, suzbijanje korupcije
i organizovanog kriminala, puna saradnja sa Haškim tribunalom i jačanje
upravljačkih kapaciteta) i tri “ekonomske” (poboljšanje poslovne klime,
povećanje proizvodnje, izvoza i konkurentnosti domaćih firmi i privlačenje
stranih investicija).
U izveštaju se, pored ostalog, primećuje da zemlje
regiona nisu ni izdaleka uspele da iskoriste trgovinske pogodnosti koje im
je pružila EU (pre svega ukidanjem carina) kako bi povećale izvoz na
tržište EU, a razlog je u manjkavostima njihovih privrednih sistema: nedovoljnoj
konkurentnosti, nediverzifikovanoj proizvodnji, neusaglašenosti standarda
i kvaliteta robe… Albanija i SCG su, izgleda, najviše profitirale od ovih
mera, kaže se u izveštaju.
Koliko su pojedine zemlje regiona odmakle u ispunjavanju
ovih uslova, ili bolje rečeno, koliko je koja od njih (trenutno) udaljena
od članstva u Evropskoj uniji? Pored Hrvatske (koja je to učinila 29. oktobra 2001), sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU potpisala
je još samo Makedonija (9. aprila 2001, i taj je dosad jedini stupio na snagu 1. aprila ove godine, jer su ga ratifikovale sve članice
EU, dok sporazum sa Hrvatskom nisu ratifikovali Italija, Holandija i Ujedinjeno Kraljevstvo). Ove dve
zemlje su i zvanično podnele zahteve za ulazak u EU, odnosno za sticanje statusa kandidata za članstvo, pri čemu je Hrvatska dobila pozitivan
odgovor, a Makedonija ga još čeka. Albanija je u procesu pregovaranja o zaključenju sporazuma, a za Bosnu i Hercegovinu je sačinjena Studija o izvodljivosti kao prvi
korak ka Sporazumu. Srbija i
Crna Gora je na začelju ovog procesa, jer nije dobila ni tu početnu
ocenu o spremnosti za početak pregovora sa EU. Stručnjaci Evropske
komisije su odložili završetak Studije da bi, kako je rečeno, vlastima državne zajednice dali više vremena da ispune preostale uslove, posebno one iz političkog domena, ustavnih aranžmana i Akcionog plana.

Naša zemlja, navodi se u izveštaju EK, ne ispunjava u potpunosti svoje međunarodne obaveze, a pre svega ne sarađuje dovoljno sa Haškim tribunalom. Brisel zamera SCG i nedovoljnu funkcionalnost državne zajednice. Usvojeni
su, doduše, Ustavna povelja i Akcioni plan za harmonizaciju ekonomskih sistema Srbije i
Crne Gore, ali ni jedan od ova dva dokumenta nije primenjen u punoj meri, naročito potonji.
Radmila Milivojević, sekretar Kancelarije vlade Srbije za pridruživanje EU, ističe da će Akcioni plan biti glavna tema i predstojećeg, četvrtog po redu stručnog sastanka predstavnika EU i SCG u okviru “unapređenog trajnog dijaloga” (naslednika nekadašnje Konsultativne radne grupe). Dok između Srbije i Crne Gore ne bude postignut dogovor, neće biti ni Studije o izvodljivosti, niti odgovarajućeg “evropskog partnerstva” od kojeg će umnogome zavisiti dalja finansijska podrška EU budućim kandidatima za članstvo, podseća Radmila Milivojević pozivajući se na izveštaj EK. Većina prioriteta iz ovog dokumenta se, međutim, vezuje za (nepostignutu)
funkcionalnost državne zajednice. Prema njenim rečima – a sličnu ocenu o svojoj državi iznosi i crnogorska “evropska kancelarija” – Srbija će biti sasvim spremna za pregovore sa EU čak i ako dođe do razmimoilaženja na nivou državne zajednice.
Neslaganja u tumačenju i sprovođenju ustavnih aranžmana utiču negativno na opšti konsenzus o budućnosti državne zajednice, što se, takođe, odrazilo i na usporavanje reformi u mnogim ključnim oblastima i dovelo do zaostajanja SCG za susedima iz regiona, navodi se u izveštaju EK. Republičke insititucije u Srbiji iskazale su elastičnost i stabilnost posle ubistva premijera Zorana Đinđića, ali je uvođenje vanrednog
stanja (mada je ono pomoglo u suzbijanju kriminala) uticalo na poštovanje ljudskih prava i vladavinu prava, ocenjuje EK i zaključuje da su političke reforme zato bile polovične. Ostvaren je napredak u
reformi armije, u zaštiti
manjinskih prava i regionalnoj saradnji, ali su reforme policije i pravosudnog sistema išle
sporije nego što se očekivalo.

Šef delegacije
Evropske komisije u našoj zemlji, ambasador Džefri Baret, rekao je - predstavljajući
članovima proširenog skupštinskog Odbora za evropske integracije Srbije
izveštaj EK i dokument o evropskom partnerstvu - da je ispunjavanje obaveza
prema Haškom tribunalu, kao i jačanje vladavine zakona i demokratskih
institucija, ključno i za dalju političku reformu i za bliže odnose
SCG sa EU. Baret je ocenio da je ekonomska stabilnost
u zemlji očuvana, iako uz usporavanje strukturnih reformi, ali da je
nezaposlenost i dalje velika, da primena Ustavne povelje još nije potpuna,
nije formiran Sud SCG, unutrašnje tržište ne funkcioniše, a Akcioni plan harmonizacije
ekonomskih odnosa Srbije i Crne Gore ostao je nedovršen u ključnim pitanjima
kao što su carine za 56 poljoprivrednih proizvoda, usklađivanje carina
i prelevmana. On je objasnio da je Studija izvodljivosti odložena upravo kako bi
se vlastima dalo više vremena da ovo dovrše.
Ambasador
Baret je preneo zadovoljstvo EU zbog pokretanja dijaloga Prištine i Beograda
(„koji su nažalost prekinuti”) i izrazio nadu da će
uskoro biti nastavljeni, s tim da iako Evropska komisija podržava odluku o
operacionalizaciji standarda za Kosovo, incidenti sredinom marta pokazuju
da Kosovo treba čvršće uključiti u proces stabilizacije i pridruživanja.
Zato je Komisija predložila nadležnim vlastima posebnu listu prioriteta i
preporuka koje se odnose na Kosovo.
ALBANIJAAlbanija, podseća se u izveštaju Evropske komisije,
prošla je od januara prošle godine, kad je sa EU počela zvanične
pregovore o zaključenju sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, devet
rundi razgovora, ali nije daleko odmakla na ispunjenju zadataka koji su još
tada bili pred njom. Doduše, politička klima nije bila najpogodnija za
nastavak reformi: borba za vlast unutar vladajuće Socijalističke
partije nepovoljno je uticala na stabilnost vlade i njenu pažnju preusmerila
sa reformskog programa na unutrašnje stranačke razmirice i preganjanje
sa opstrukcijama opozicije. Na ekonomskom planu je postignut dalji rast BDP-a
(sa 4,7 na šest odsto), inflacija je ostala u planiranim granicama (3,3 odsto)
a veliki uspeh je bila privatizacija najveće banke u zemlji. Ipak, poslovni
ambijent je daleko od pogodnog, a dodatno je opterećen korupcijom, kriminalom
i birokratijom.
Komisija preporučuje intenziviranje reformi u pet
oblasti: (1) suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i šverca, (2) jačanju
sudstva i javne administracije, (3) daljem uspostavljanju demokratije (pre
svega demokratskim izborima) i političke stabilnosti, (4) poštovanju
ljudskih i prava manjina i (5) u ekonomiji posebno u fiskalnoj politici, povećanju
efikasnosti carina i poreskih organa.
Albanija je od 1991. godine dosad dobila pomoć
od EU i visini od 1,273 milijarde evra, i to do 2001. iz programa PHARE a
nakon toga iz programa CARDS.

Evropska komisija ocenjuje da ni u jednoj od 16 tačaka
iz Studije o izvodljivosti - koje bi BiH trebalo da ispuni da bi započela
pregovore o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju - nije postignut željeni
napredak, mada je bilo izvesnih skromnih pomaka. Nisu, dakle, uspostavljeni
efikasnija vlada, efikasnija javna administracija i efikasnije sudstvo, nisu
doneti svi zakoni za povratak izbeglica i još nema pune saradnje sa Haškim
tribunalom. Nema pouzdane statistike na nivou BiH, niti usaglašenog budžetskog
planiranja i zakona o budžetu; nema jedinstvenog tržišta BiH, niti koherentne
trgovinske politike. Nije dovršena reforma carinskog sistema. Direkcija za
evropske integracije se tek uhodava, što se može, u još manjoj meri, reći
i za integrisano tržište energenata (struje). Nije donet zakon o radiodifuziji,
a ostalo je još mnogo toga da se uradi i oko azila, migracije, borbe protiv
organizovanog kriminala…
Tenzije između vlade BiH i vlada entiteta i dalje
nepovoljno utiču na reforme, naročito na ekonomskom planu. Smanjuje
se strana pomoć, pa bi trebalo povećati udeo stranih privatnih investicija
i preispitati upravljanje državnim budžetom. Najveći napredak je učinjen
u poreskoj reformi i suzbijanju šverca ljudi, ali su ovi uspesi umanjeni zaostajanjem
u drugim oblastima.
Ako ubrza reforme, ova bi zemlja mogla da počne pregovore o pridruživanju Evropskoj uniji sledeće godine, izjavio je šef misije Evropske komisije u BiH Majkl Hemfris, ocenivši nade bosanskih vlasti da će pregovore sa EU početi već krajem ove godine kao “apsolutno nemoguće”.
„Jasno je da je vlada na nivou države i dalje nerazvijena, da napetost između države i entiteta i dalje ometa rad i reforme vlade i to je, na neki način, ključ”, rekao je Hemfris, priznajući da je značajan pomak