REČ PO REČ

U pokret nesvrstanih ili u EU i NATO?

“ Ukoliko SRS bude odlučivao, Srbija neće biti u NATO paktu, jer je to besmisleno. Možemo biti član EU-a, a možemo živeti i ako to nismo. Ja bih da Srbija sa Rusijom uđe i u EU i u Nato. Nama su govorili vi hoćete da nas vežete s Rusijom, ona je siromašna, a mi hoćemo da se vežemo sa zapadnom Evropom, jer je ona bogata. E pa mi smo sada vezani sa zapadnom Evropom i voleo bih da nas neko razveže jer smo sve siromašniji i siromašniji. A kakvu bi mi to štetu imali od nesvrstanih? Čudi me da vlastima u Beogradu ne pada na pamet da uspostavljaju intezivnu saradnju sa državama koje su nam naklonjene.”

(Tomislav Nikolić , zamenik predsednika Srpske radikalne stranke, “Večernje novosti”, 9. 3. 2006, B92, 8. 3. 2006)

 

“ U Srbiji je vreme velike političke ofanzive retrogradnih snaga koje čine sve da ne ispunimo hašku obavezu, da stopiraju pregovore o stabilizaciji i pridruživanju i oslabe naše argumente i državnu poziciju na pregovorima o Kosovu. Proevropskim snagama je potrebna hitna pomoć. Očekujem da će naši zahtevi u Briselu biti pravilno shvaćeni. Ta dodatna pomoć mora da se odrazi u fondovima u svim oblastima i u brzom i relaksiranom viznom režimu. Haška prepreka biće brže otklonjena ako već sutra uđemo u Partnerstvo za mir. ” ( Vuk Drašković , ministar spoljnih poslova SCG, “ Danas ” , 3. 3. 2006)

 

“Opredeljenje države je uključenje u evroatlantske integracije i dok sam ministar odbrane ja ću tu odluku sprovoditi. Ako dođe do promene vlasti, oni koji dođu na vlast oni će odlučivati šta će i kako raditi i da li će se naša zemlja uključiti u NATO ili neki drugi savez. ” ( Zoran Stanković , ministar odbrane SCG, “Danas”, 10. 3. 2006)

 

Budućnost Srbije

“Znamo gde smo, znamo i kuda želimo da stignemo. Nije da ne znamo i kako, samo je pitanje postoji li konsenzus u vezi sa tim. Nije, međutim, realno da Srbija za šest godina sustigne čak ni najnerazvijenije nove članice EU-a, ali je realno da makar značajnije smanjimo jaz koji sada postoji između nas i njih, naročito između nas i Hrvatske, Bugarske i Rumunije, koje su nam direktni konkurenti na putu ka EU-u. Da bismo taj zastoj nadoknadili neophodno je da Srbija do 2012. godine napreduje bržim tempom nego što je to činila od 2001. do 2005. godine. I te kako smo svesni da nije lako na nivou na kome smo povećavati GDP za pet odsto godišnje. Još teže je obezbediti rast od sedam odsto. No, sve naše analize pokazuju da efekti bržeg razvoja nadmašuju napore koje valja uložiti.” ( Dr Jurij Bajec , saradnik Ekonomskog instituta, “Danas”, 15. 3. 2006)

 

“Naša vizija Srbije za narednih deset godina izgleda ovako – Srbija je članica Evropske unije i zemlja sa najdinamičnijom privredom u jugoistočnoj Evropi zasnovanom na visokim tehnologijama i znanju. To je zemlja sa visokom stopom zaposlenosti i stalnim porastom životnog standarda. Do tada bi vrednost bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika trebalo da dostigne deset hiljada dolara. Beograd vidimo kao privredni, politički i kulturni centar regiona.” ( Dr Milan Parivodić , srpski ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom, “Danas”, 10. 3. 2006)

 

“Srbija će se, dakle, ove ili sledeće godine još jednom značajno smanjiti – a kolektivni osećaj nacionalnog ‘poniženja' će porasti. Od toga će koristi imati pre svega radikalni nacionalisti, koji su devedesetih godina bili najgori ratni huškači. To danas jednostavno nikog više ne plaši. Srbija, glasi procena u diplomatskim krugovima, ima samo dve opcije. Ona može da se okrene Evropi tako što će prihvatiti nove susedne države i konačno izručiti tražene ratne zločince Ratka Mladića i Radovana Karadžića Tribunalu u Hagu, ili može ponovo da upadne u stanje bolesnog besa i da se još više izoluje. Ali, takva Srbija može da bude opasna samo još za sebe samu.” (Komentar u “Cajtu”, Tanjug, 9. 3. 2006)

 

“ Poznajem Evropljane. Živim sa njima 42 godine. Znam da su to cinici koji vole da se iživljavaju na slabima. Naša slabost je u tome što nam je država postala nedorečena i što smo mi, po svojoj strukturi, rascepkani. (....) Evropa je prema nama surova i sirova, a mi joj se neprestano udvaramo, molimo da nas primi, puzimo... A to je van pameti. Kad uđemo u Evropu oni će nam uvaliti sve što ne valja. Prvo će nam prodati lekove kojima je istekao rok i sve ostalo što su odbacili, a ovde će nam uzeti ono što nemaju, a nemaju zdravu hranu, pitku vodu, rasnu stoku... Mi bi to sve trebalo da čuvamo. A kad nas oni zamole da uđemo u Evropu, o tome bi, i tada, trebalo dobro da razmislimo. ” ( Ljuba Popović , slikar, “ Politika ” , 5. 3. 2006)

 

Balkan, Kosovo, Evropa

“ Zapadnom Balkanu se ne sme oduzeti evropska perspektiva, jer bi to bila prava katastrofa, jer se te države trude da ispune uslove koje smo im postavili i zato podnose značajne žrtve. Građanima Evropske unije mora se objasniti da proširenje na taj region donosi stabilnost. Nestabilnost na Balkanu košta deset puta više od pomoći za pristupanje Uniji. Samo na Kosovo EU je uputila dve milijarde evra pomoći.” ( Alber Roan , zamenik izaslanika UN-a za pregovore o statusu Kosova, bečki “ Standard ” , Beta, 24.3.2006)

 

“Ako se Kosovo podeli, mi ubuduće nećemo garantovati nepromenljivost granica, ne samo prema Albaniji već i u albanskom delu Makedonije.” ( Besnik Mustafaj , ministar spoljnih poslova Albanije, “Danas”, 16. 3. 2006)

 

“ Ako Kosovo dobije nezavisnost, isto će zatražiti i Pridnjestrovlje. Smatramo da građani Pridnjestrovlja imaju isto toliko prava na priznavanje sopstvene državnosti kao i stanovnici Kosova. Eventualno priznavanje državnosti Kosova predstavljalo bi presedan koji bi dao priliku i drugim nepriznatim državama na postsovjetskom prostoru – Nagorno Karabahu, Abhaziji i Južnoj Osetiji – da traže međunarodno priznanje. ” ( Jevgenij Ševčuk , predsednik parlamenta Pridnjestrovlja, “ Politika, 1. 3. 2006)

 

Evropski forum br. 3. Objavljeno kao dodatak nedeljnika Vreme br. 795 od 30. marta 2006.

home povratak