Srbija na kormilu Saveta Evrope

Veliki izazovi, velika očekivanja

Predsedavanje Savetu Evrope je velika prilika da Srbija pokaže svoju demokratsku zrelost i lidersku sposobnost

prica
Piše: Slađana Prica

        Predsedavanje Savetu Evrope (SE) velika je prilika da Srbija pokaže svoju demokratsku zrelost i lidersku sposobnost. Pitanje koje mi i dalje postavljaju, uoči samog početka predsedavanja, jeste – da li je naša zemlja za to spremna? Odgovor je potvrdan.
Činjenica je da Srbija “preuzima kormilo” od San Marina u času kad je i na unutrašnjem i na međunarodnom planu suočena sa nizom važnih odluka. U ovom trenutku rešava se problem unutrašnje vlasti, ali i odgovara na dugoročno pitanje vezano za Kosovo: gde će biti naša južna granica. Mi smo takođe, kao jedna od najmlađih članica SE-a, koja je tek pre četiri godine primljena u ovu organizaciju, još u sistemu monitoringa, odnosno nadzora nad time kako ispunjavamo obaveze preuzete tim članstvom. Verujem, međutim, da smo prihvatanjem obaveza, niza konvencija, pa i evropske prakse potvrdili da smo ozbiljan, odgovoran član SE-a, a sama činjenica da smo deo SE-a znači da smo i deo evropskih integracija.
Nijedna članica EU-a nije osporila naše predsedavanje.
Sednica SE-a na nivou stalnih predstavnika ministara biće održana u junu u Beogradu, i tada će se pedesetak ambasadora država članica, pored ostalog, iz prve ruke informisati o situaciji u Srbiji i sa našim državnim vrhom razgovarati o svim spornim pitanjima.
        Predstoji nam da se angažujemo na obezbeđivanju i zaštiti ljudskih i manjinskih prava, unapređenju sistema zaštite kroz Evropski sud za zaštitu ljudskih prava, rešavanju problema izbeglica i raseljenjih lica. Evropa jeste multikulturalna, ali je nivo i stepen tolerancije prilično nizak, i to ne samo kod nas. Srbija kao zemlja bogate multikonfesijalne i multinacionalne tradicije i karaktera, sa svim pozitivnim i negativnim primerima, može da predstavi i prenese Evropi svoje iskustvo. Na tome treba da insistiramo i gradimo pozitivan imidž zemlje, koji nažalost još ne postoji.
Najveći dobitak mogla bi biti promena imidža Srbije, potvrda da smo stabilna, demokratska, evropski orijentisana država. Još nismo u tome uspeli. Lično sam veoma kritična, mislim da smo vrlo malo učinili na tom planu poslednnjih godina, i propustili sve što se moglo propustiti. A sad imamo priliku da se potvrdimo i u razvoju dobrosusedstva, odnosa u regionu, u političkom, pravnom, ekonomskom smislu...
Iako SE nije organizacija koja se bavi ekonomskim pitanjima, činjenica je da bez političkih preduslova nema ni ekonomskih. Mnogi reformski programi Evropske unije finansiraju se iz sredstava Evropske komisije, ali preko SE-a. Dok ne ispunimo obaveze iz članstva u SE-u, nećemo prići ni ekonomskoj priči sa EU-om. Svako mora da prođe kroz to “političko čišćenje”. Priča da se to očekuje samo od Srbije je netačna.
        Što se tiče izbora nove vlade, kao što je prilikom nedavne posete Beogradu istakao i generalni sekretar SE-a Teri Dejvis, imamo Vladu koja funkcioniše i u obavezi je da ispunjava svoje dužnosti, dok se ne formira nova. Srbija ima institucije koje mogu da obave funkciju predsedavanja, i u koje očigledno postoji poverenje, jer niko u Evropi nije uplašen našom unutrašnjom situacijom, niti zbog toga dovodi u pitanje predsedavanje SE-u.
Uprkos kritikama koje se povremeno upućuju na naš račun, kao neko ko se 20 godina bavi ljudskim pravima, smatram da smo u pogledu zakonodavne i ustavne zaštite manjina mnogo učinili, ali prosto to ne primenjujemo u praksi, ili propuštamo sankcionisanje onoga što se krši. Moramo, dakle, da pokažemo konkretna dela. Isto je i sa saradnjom sa Hagom.
Mi smo od ulaska u SE bili pozvani da potpišemo brojne konvencije. Ključne su Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava, Konvencija za sprečavanje mučenja i drugih nehumanih postupaka i tretmana, kao i Okvirna konvencija o zaštiti ljudskih prava. Insistirala sam, politički i pravno, da kad ih budemo ratifikovali, to bude bez stavljanja takozvanih teritorijalnih ograničenja, odnosno da se sve primenjuju na ukupnoj teritoriji i da važe za sve građane. Pet godina smo kroz SE, sa KFOR-om i NATO-om, vodili pregovore da se Konvencija za sprečavanje mučenja primeni i na Kosovu. Ako je to deo teritorije ove države, onda i Albanci moraju da dožive da čuju da su ravnopravni građani. Oko 500 podnesaka sa Kosova nalazi se i pred Evropskim sudom pravde u Strazburu.

Autorka je šef Misije Srbije u Savetu Evrope

 

 

 

Evropski forum br. 3-4. Objavljeno kao dodatak nedeljnika Vreme br. 8451 od 26. aprila 2007.

home povratak