Verujem da je politički razvoj u Jugoslaviji jasno pokazao da budućnost lezi u saradnji sa Evropskom unijom i konačnim uključenjem u nju...
Romano Prodi
 
         
 
REČ PO REČ
 


KO KOČI CRNU GORU?

"Crna Gora je opredijeljena da tri godine provede u uniji organizovanoj po klauzulama Beogradskog sporazuma. Svaka vlada Srbije koja bude poštovala te klauzule biće nam veoma dobar partner u implementaciji Beogradskog sporazuma. Isto tako, svaka vlada koja bude pokušala da mimo tih klauzula nešto nameće Crnoj Gori biće faktor koji će morati da preuzme odgovornost za brži kraj unije." ( Milo Đukanović , Predsednik Vlade Crne Gore, "Pobjeda", 19.2.2003)

"Državna zajednica predstavlja veliki teret za Crnu Goru, usporava je na evropskom putu i ne doprinosi njenoj demokratizaciji, vec destrukciji." ( Ranko Krivokapić , predsednik Skupštine Crne Gore, "Vijesti", 19.2.2004)

"Politička dešavanja u Srbiji mogu i te kako uticati na funkcionisanje unije i usporavati evropski put Crne Gore. Crna Gora će stalno upozoravati da se zbivanjima u Srbiji usporava put Crne Gore prema EU. Crna Gora nije zaslužila, niti smije da bude na bilo koji način i od bilo koga usporavana na tom putu. Imamo dva načina da savladamo eventualnu negativnu refleksiju, a to su: da se dogovorimo da je tako skupa, neekonomična i nefunkcionalna unija smetnja i za jedne i za druge i da se po češkom i slovačkom modelu dogovorimo o razlazu, a onda ga verifikujemo na referendumu, ili da sačekamo vrijeme referenduma kada će naši građani odrediti državnu budućnost Crne Gore." ( Filip Vujanović , predsednik Crne Gore,"Pobjeda", 14.2.2004)

"Crna Gora nije pripremila ništa od neophodnih strateških dokumenata za proces stabilizacije i asocijacije, a Srbija je pripremila sva dokumenta. I zato isprazno i licemerno zvuče izjave crnogorske vlasti da je Crna Gora korak od Evrope, a da joj smeta politička kriza u Srbiji. Činjenica je da politička kriza u Srbiji sve otežava, ali će ta kriza biti relativno brzo rešena i onda će izaći na videlo da crnogorska politička elita, kontrolisana od finansijske oligarhije, u stvari ne želi evropske standarde u Crnoj Gori. Ne želi ih, jer oni ugrožavaju njihove monopolske pozicije i profitabilne poslove. ( Nebojša Medojević , predsednik Saveta crnogorske nevladine organizacije "Grupa za promjene", "Večernje novosti", 17.2.2004)

MEĐUNARODNA ZAJEDNICA I IZBOR SRPSKE VLADE

"Moramo kritikovati celu političku klasu u Srbiji (.) jer ona ne vidi dalje od nosa (.) jer šteti budućnosti Srbije i Crne Gore, njenom putu u Evropu i ekonomskom progresu (.) Partije ponekad treba da budu protiv svojih stavova, pa čak i protiv volje svojih birača, ako je to u interesu zemlje." ( Peter Šider , predsednik Parlamentarne skupštine Saveta Evrope, "Ekonomist magazin", 9.2.2004)

"EU je veoma zabrinuta zbog vesti o mogućem formiranju srpske vlade uz podršku socijalista. Takva vlada bi u ekonomskim i političkim odnosima sa međunarodnom zajednicom imala velikih teškoća". (.) Nikako ne želim da se uplićem u nastojanja za formiranje vlade u Beogradu, ali želim da kažem ono što sam stalno govorio, a to je da bismo mi u EU-u mnogo više voleli da u Srbiji i Crnoj Gori bude vlada koja deli iste vrednosti i drži se pravca kojim je išla i prethodna vlada. A to znači da nastavi proces reformi i što više se približi EU-u. Uz podršku Miloševicevih socijalista u parlamentu, ako to bude slucaj, vlada će imati teškoća da i dalje ide pomenutim željenim pravcem". ( Havijer Solana , visoki predstavnik EU-a za spoljnu i bezbednosnu politiku, "Blic", 17.2.2004)

"Gospodin Solana očito nije obavešten o sastavu buduće vlade Srbije, jer da jeste, znao bi da će šanse države za priključenje EU-u biti znatno veće kada taj proces bude vodio Miroljub Labus, a ne Čedomir Jovanović." ( Mlađan Dinkić , potredsednik G17 plus, "Blic", 17.2.2004)

"Proces koji je najosetljiviji na političke (ne)prilike u Srbiji jeste pridruživanje Evropskoj uniji, što lepo vidimo po tekućem zastoju. Ovde bi već jednom trebalo da bude shvaćeno da EU pomaže siromašne ili nestabilne zemlje novcem, a ne pridruživanjem ili primanjem u članstvo. Da bi se ostvarilo ovo drugo, potrebno je da se zemlja kandidat politički i ekonomski stabilizuje i unapredi, da dostigne izvestan nivo standarda i stekne poverenje zemalja EU-a. A odlaganje sporazuma o asocijaciji donosi direktnu ekonomsku štetu Srbiji kroz neostvarivanje preferencijalnih aranžmana." ( Boško Mijatović , ekonomista iz Centra za liberalno demokratske studije, "NIN", 12.2.2004)

"U Evropi 'dva niza' imaćemo dve različite brzine, uprkos evru imaćemo dve različite ekonomije i dva fundamentalno različita standarda i načina života, što će vremenom dovesti do sukoba i neuspeha. Šta bi moglo da bude rešenje ove zagonetke? Po mom mišljenju, to je stvaranje Istočnoevropske unije EEU+EU, odnosno starije sestre Brisela, ali koja bi funkcionisala po drugačijem sistemu i kulturi, ali sa istim ciljevima kada i ukoliko oni mogu biti realizovani. EEU i EU bi obe odgovarale Evropskom parlamentu, ali bi imale dva različita administrativna centra, jedan u Briselu, za Zapadnu Evropu, i drugi smešten u strateški najznačajnijoj oblasti u Evropi, kao raskrsnici severne i južne Evrope, istočne i zapadne Evrope, sa odličnim drumskim, železničkim, vazdušnim i pomorskim vezama, gde drugo nego u Beogradu." ( Vilijam A. Tomas , predsednik irske kompanije Pan Juropijen, u autorskom tekstu u "Politici", 11.2.2004)

"Narodi Zapadnog Balkana se udaljavaju od nacionalizma, ali različitim brzinama. Imate ravnotežu između evropskog tega i tega nacionalističkih legendi. (.) Kad se vaga pomeri i evropski teg nadjača teg nacionalizma iz prošlosti, zemlje krenu napred. (.) Hrvatska je brže od drugih zemalja okrenula leđa nacionalizmu, situacija u BiH je 50:50, dok je u Srbiji teg nacionalističkog mita i dalje jači od evropskog". ( Pedi Ešdaun , predstavnik međunarodne zajednice u BiH, BBC, 15.2.2004)

"Ključ za uspešnost Studije izvodljivosti nije u rukama Brisela, nego u rukama vlasti u Srbiji i Crnoj Gori. Zna se šta su otvorena pitanja i zna se koji su kriterijumi. (.) Trenutno, institucije ne funkcionišu najbolje i nisu stabilne. Zatim, saradnja sa Hagom se pominje u različitim kontekstima, tako da su i tu neka pitanja otvorena. Ima problema i sa funkcionisanjem jedinstvenog tržišta. Trenutno, u Srbiji ne postoji vlada sa mandatom, koja može da rešava ova otvorena pitanja i to je problem. Zbog toga, najbolje što je Evropska komisija mogla da učini je da nam da još vremena kako bismo ispunili potrebne uslove." ( Dr Milica Delević-Đilas , direktor Kancelarije SCG za pridruživanje EU-u, "Ekonomist magazin", 9.2.2004)
 
 
   
Objavljeno kao dodatak nedeljnika VREME broj #686 od 26. februara 2004.