Verujem da je politički razvoj u Jugoslaviji jasno pokazao da budućnost lezi u saradnji sa Evropskom unijom i konačnim uključenjem u nju...
Romano Prodi
 
   
 
Prof. Ivan Vejvoda - Magnetska privlačnost Evrope
 
Ustavna povelja je, u "mini" formatu, replika Brisela kao nivoa na kojem se uskladuje zajednička sveukupna politika nove državne zajednice na putu ka EU
 
 
 
Ništa ne uspeva kao uspeh, kaže poslovica. Evropska Unija i sveukupni proces evropske integracije, od drugog svetskog rata naovamo, uz sve teškoće i probleme nezaustavljiv je proces kojem mnoge države žele da se priključe i koji, usput, uspeva da reši i neke godinama nerazrešene probleme pojedinih regiona starog kontinenta.
Magnetska privlačnost Evrope vidljiva je i na primeru naše zemlje. Propuštena prilika 1989-1991. da postanemo prva "post" komunistička zemlja kandidat za člana Evropske zajednice, te ratni sunovrat i raspad SFRJ čine da je naša evropska putanja danas bez ikakve alternative. Slično kao u posleratnoj Evropi, želja da se pronađu institucionalni okviri koji će osujetiti ponavljanje ratnih varvarstava zarad budućeg trajnog mira, stabilnosti i razvoja određuju i naše međusobne državne, regionalne kao i odnose sa EU.
Ovaj načelan stav - integracija, a ne sukobi oko teritorija - na Balkanu se suočava sa dva problema. Jedan je u proliferaciji političkih entiteta koji nisu države, a drugi je u neprimenljivosti uobičajenog redosleda pridruživanja Evropskoj Uniji.
Srbija i Crna Gora su sebi odredile okvir, uz posredničko zalaganje Brisela, a taj okvir tek treba, i to u najskorijem roku, da ispune sadržajem koji će ih usmeriti u pravcu evropske integracije. Retorika o želji za približavanjem i integracijom sa Evropom nije ni izbliza dovoljna. Naprotiv, o našoj evropskoj usmerenosti sudiće se bez oklevanja na osnovu ostvarenih institucionalnih reformi, uvođenja vladavine prava, borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, ostvarene civilne, parlamentarne kontrole nad oružanim snagama i celokupnim sektorom bezbednosti i mnoštva drugih parametara.
Neće sama Ustavna povelja biti prepreka za evropsku integraciju. Prepreka može samo da bude odsustvo političke volje da se, u ime opšteg dobra i dobro shvaćenog sopstvenog interesa, prione na zajednički posao demokratizacije, sveukupne reforme društva, te neophodnog usklađivanja tržišta i njegovih pravila zarad ubrzanog hoda ka Evropi. Proces iziskuje mobilisanje svih potencijala društva i uporednog stvaranja efikasne države i njene uprave kadre da nosi breme obimnog i kompleksnog dugoročnog zadatka. Iskustva zemalja koji su taj put već prošle, ili njime prolaze, veoma su dragocena i treba iz njih da crpemo sve moguće pouke.
Brisel je institucionalno središte prema kojem se određujemo, a Ustavna povelja , u "mini" formatu, replika Brisela kao nivoa na kojem se usklađuje zajednička sveukupna politika nove državne zajednice na putu ka Evropi. Srbija i Crna Gora, svaka ponaosob i zajedno, trebalo bi da na delu, odmah po usvajanju Ustavne povelje i Akcionog plana, da se organizuju za to putovanje.
U jesen 2000. godine jasno je izražena želja da postanemo kao "sav normalan svet". Opredeljenje je da kao demokratska država doprinesemo stabilnosti na Balkanu i postanemo garant bezbednosti i odgovoran pripadnik regiona i međunarodne zajednice. To treba i da potvrdimo i ispunjavanjem kopenhagenskih kriterijuma EU, kao i punim ispunjavanjem naših međunarodnih obaveza kao članica UN (pre svega prema Haškom tribunalu). Svesnim i realnim sagledavanjem gde smo i zašto zadocneli u odnosu na druge, nije preterano reći da je pred nama istorijska prilika da sada postavimo čvrste institucionalne i pravne temelje za dobrobit građana moderne i demokratske Srbije, budućeg člana Evropske unije.
   
 
Autor je savetnik za spoljnu politiku i evropske integracije Premijera Srbije
   
 
Objavljeno kao dodatak nedeljnika VREME broj #630 od 30. januara 2003.